Karcinom grlića materice mnogo je češći od karcinoma tela materice. On predstavlja najcescu lokalizaciju malignih tumora na genitalnim organima žene. Dok na ostale lokalizacije karcinoma na genitalnim organima otpada približno samo jedna četvrtina slučajeva na karcinom grlića dolazi skoro oko tri četvrtine.
Karcinom grlića materice mnogo je češći od karcinoma tela materice. On predstavlja najcescu lokalizaciju malignih tumora na genitalnim organima žene. Dok na ostale lokalizacije karcinoma na genitalnim organima otpada približno samo jedna četvrtina slučajeva na karcinom grlića dolazi skoro oko tri četvrtine. Po učestalosti, kao što je poznato, posle karcinoma dojke, to je najčešća lokalizacija malignog procesa na telu žene. Ovo maligno oboljenje javlja se kod relativno mladih žena, obično negde preg
menopauzu. Moze da se javi i Kod veoma mladih žena, čak i kod devojaka.
Zanimljivo je i veoma važno da, zahvaljujući sve obuhvatnijim preventivnim merama, naročito u razvijenim zemljama sa visokim životnim standardom, poslednjih decenija broj karcinoma grlića materice u invazivnom stadij’umu postepeno i stalno opada i polako se približava broju slučajeva sa karcinomom endometrijuma od koga je bio više nego dva puta češći. Tome doprinosi poboljšana lična zdravstvena i higijenska kultura žena i sredina u kojima žive, bolje organizovana zdravstvena služba i veća briga društvene okoline za zdravlje žena, što podrazumeva u prvom redu organizovanje povffcmenih sistematskih pregleda ženske populacije u doba najveće ugroženosti. Poslednjih decenija papiloma i herpes virusima pripisuje se sve veći žnaćaj u nastaianiu eptlelnih displazija pa i neoplaziia na grliću materice. smatra se da pod uticajem ovih virusa koji obično prodiru u epitel, na mestu metaplazije pločasto-slojevitog epitela u cilindrični nastaju promene u epitelnim celijama koje dovode do displazije ovih ćelija. Te promene u početku mogu biti reverzibilne, ali isto tako mogu progradirati ka invaziji. Zapravo, one mogu dovesti do prekanceroznog stanja koje vremenom prelazi u pravi invazivni karcinom. Prema tome, borba protiv virusne infekcije odnosno infekcije papiloma virusom, u stvari je borba protiv nastajanja malignih neoplazija i na ostalim genitalnim organima žene (vulva, vagina).
Karcinom grlića materice najčešće počinje oko spoljašnjeg ušća grlića mateiice na mestu preiaska pločasto-slojevitog epitela u jednoslojan cilindrican epitel endocerviksa. Ne zna se tačno da se maligne celije istovremeno jave na više mikroskopski udaljenih mesta u pločastom epitelu porcije, pa se kasnije širenjem ova multipna početna ognjišta međusobno spajaju i istovremeno prodirući ka dubini dovode do infiltracije strome ili, pak, maligni proces nastaje na samo jednom mestu, zahvatajuci prvobitno samo nekoliko susednih celija, odakle se kasnije širi na sve strane. U svakom slučaju, maligne promene najpre se javljaju na celijama piočastog epitpla oko samog spoljašnjeg usča materice i relativno dugo ostaju na tom mestu,u samom epitelu, ne prodirući odmah u stromu odnosno ne dovodeci do invazije. U to vreme prgmene na epitelu još se ne mogu makroskopski zapaziti. To je tzv. preinvazioni ili intrap.pitelni stadiiiimlkarcinnma grliča materice. Bolest u ovom stadijumu ostaje nekoliko mešeci, pa čak i nekoliko godina. Ako se za to vreme ne otkrije početna maligna lezija i odmah ne odstrani u tom stadijumu, doći če do daljih promena na njoj. Širenje po površini dovešče do pojave erozija na grlicu koja se i golim okom može videti, a prodor u dubinu dovešče do invazije u stromui preko nje limfnim putem može se očektvatti poiava metastaza u regionalnim limfnim žlezdama i na udaljenim organima i infiltraciia susednih tkiva i organa. Vec nastala makroskopska erozija obično se širi oko spoljašnjeg ušca i moze se razvljati u tri makroskopska tipa: vegetantni, ulcerozni i inliltrativni. Najcešći je vegetantni oblik kada se na grliću stvaraju trošne izrasline koje mu daju izgled karfiola. Kod ovop makroskopskog oblika karcinoma grlića materice postoji spora tendencija ka sirenju malignog procesau dubinu i infiltraciji parametrija i vagine, pa se na vaginalnom delu grlica mogu razviiati i značaine makroskopske promene, a da je proces jos uvek u operabilnom stadijumu. Povrsina cervikalnog tumora je uzdignuta, neravna i trošna. Sa nie pri pregledu ili dodiru otpadaju sitni komadići tkiva i iz oštećenih krvnih sudova nastupa lako, takozvano kontaktno krvarenje koje je ujedno i jedan od prvih simptoma ove bolesti
Infiltrativni oblik karcinoma grlića, što mu i ime kaže, karakteriše relativno rano prodiranje. odnosno infiltracija malignog procesa u dublia tkiva. kroz bazalnu membranu u zid grlića, u parametrija i u gornji deo zida vagine. Isto važi i za ulcerazni oblik koji je, pored brze infiltracije, praćen i stvaranjem ulceracije na grliću, koja infiltriše okolna tkiva, razara ih, uključujući u prvom redu grić materice i stvara ulceracije. I kod infiltrativnog, kao i kod ulceroznog tipa, površina nastale ulceracije je trošna zbog čega maligna promena na dodir krvari. Kod ova dva oblika, a naročito kod infiltrativnog, maligni proces brzo prodire u duboka tkiva. Ukoliko se od početne lezije, sa mesta smene epitela, maligni proces ne razvija upolje, već nastavi svoj razvoj unutra i naviše, nastaje endocervikalni oblik karcinoma, obično ulceroznog ili infiltrativnog tipa. Kod ove lokalizacije, vaginalni deo griića materice dugo vremena makroskopski ostaje nepromenjen, jer se maligni proces širi od spoljašnjeg ušća grlića materice naviše, duž tkiva endocerviksa, te je skriven od pogleda ginekologa pri običnom ginekološkom pregledu. Pri tome dolazi do maligne infiltracije tkiva od endocerviksa u dublje slojeve grlića, te grlić, iako naizgled nepromenjen, može biti znatno prožet malignim tkivom. Zbog toga, pri digitalnom pregleđu, vaginaini deo grlića izgleda čvrst, manje ili više uvećan i kod odmaklog procesa obično teže pokretan. ’Pri tome, dosta često, grlić dobija bačvast oblik. U svakom slučaju, kod endocervikalne forme karcinoma, znatno je teže postaviti blagovremenu dijagnozu. Zato se ovaj oblik karcinoma po pravilu kasnije dijagnostikuje pa je pored ostalog, i zbog toga maligniji po tfiku i sa gorom prognozom
Mikroskopskim pregleđom karcinom grlića materice klasifikuje se kao karcinom pločastog i vrlo retko kao karcinom cilindričnog epitela. Karcinom pločastog epitela može biti planoceluiarnog, bazoceluiarnog i intermedijarnog tipa. Manje zrele mikroskopske forme icarcinoma brže se razvijaju, ranije daju metastaze, pa im je i prognoza gora. Ređe, ukoliko nije u pitanju endocervikalna lokalizacija, gde se cilindričan žlezdani epitel normalno nalazi, nastanku ovog histološkog oblika karcinoma’naspoijašnjoj površini grlićaprethodi metaplazija piočasto-slojevitog u cilindričan epitel. U svakom slučaju valja znati da je karcinom griića materice cilindričnog tipa ćelija rezistentan na iečenje zračenjem, te da jc, kadgod je to moguće, poželjno sprovesti najpre operativnu terapiju. Bez ohzira na izbor lečenja, prognoza je manje povoljna nego kod karcinoma pločasto-slojevitog epitela.
DIJAGNOZA INVAZIVNOG STADIJUMA RAKA GRLIĆA MATERICE
Dijagnoza invazivnog stadijuma postavija se kliničkim pregiedom, dopunskim pregiedima i iaboratorijskim anaiizama. Svaki pregled treba započeti razgledanjem grlica materice pomocu vaginalnih ekartera ili spekuluma. Pri tome se na grliću oko spoljasnjeg usca materice zapazi manja lli veca erozija. Sa eroziie, odnosno iz zadnjeg vaginalnog svoda i iz spoljašnjeg ušća materice brisom sterilne vate uzima se sekret i napravi razmaz, koji se oBoji po metodi Papanikolau i pregleda pumoću mikroskopa. Materijal za citoloska ispitiovanja moze isto tako da se uzme iz cervikalnog kanala ili sa površjne grlića i iz njegovog spoljašnjeg ušća pomocu naročite špatule ili, pak, aspiracijom. Na načinjenom i po metodi Papanikolau obojenom preparatu, nalaz krupnijih, nejeanakia, nepravilnog oblikacelija, koje se odvajaju u plakarima i čija nepravilna i nejednaka hiperhromaticna jedra cine najveći deo ćeiije, ukazuju na malignitet. Osim pregieda vaginalnog razmaza u dijagnostici karcinoma grlica materice koristi se kolposkopija.
Definitivna dijagnoza raka grlića materice postavlja se histološkim pregiedom sa grlića isečkom dobijenog materijala. Pri sumnji na karcinom grlića materice treba uzeti isečak sa erozije na grliću, ali pri tomejie treba zaboraviti ni mogućnost postojanja endocervikalnog oblika karcinoma, te obavezno, osim isečka, treba malom kiretom iskiretirati i kanal grlića materice, pa dobijeni materijal uputiti na histološki pregled.
Isečak sa grlića materice treba obavezno uzimati sa mesta koje pod ekarterima izgleda kao najsumnjivije mesto na kome može da postoji početna maligna lezija. Ponekad je zbog toga potrebno da se, umesto sa jednog, materijal za mikrosKopsKi pregled uzme sa dva ili čak i sa tri mesta. Katkad i to nije dovoijno, pa se u takvom slučaiu preporucme površna konizacija grlića uz naknadne serijske preseke operacijom dobijenog materijala. Veliku pomoć u određivanju mesta sa koga treba uzeti isečak može da pruži predhodno premazivanje povrsine grlića jodnom tinkturom ili kolposkopja. Obe ove metode pruzaju mogućnost vizuelnog otkiivanja na malignitet sumnjivih mesta i uzimanje isečka baš sa njih. Takva biopsija, odnosno uzimanje isečka sa sumnjivog mesta određenog Šilerovom jodnom probom ili kolposkopijom. naživa se ciljana biopsija. U svakom slucaju, veiiki znaćaj za ranu dijagnozu raka grlića materice ima obavezan pregled žene pod ekarterima ili pomoću spekuluma pre bimanuelnog pregleda. Svaku, čak i minimalnu eroziju na grliću treba shvatiti kao potencijalno malignu i dopunskim pregledima, a naročito pregledom po metodi Papa,nikolau, Šilerovom jodnom probom i kolposkopijom treba nastojati da se utvrdi njena prava priroda. Ukoliko se dijagnoza gotvrdi i histološkiai pregledom materijala dobijenog isečkom ili kiretažom, treba pristupiti odgovarajućem lečenju.
Da bi se odredila, odnosno odabrala najpodesnija metoda lečenja individualno za svaku bolesnicu, neophodno je da se ginekološkim pregledom ustanovi prostranstvo malignog procesa u momentu vršenja pregleda, kao i postojanje i pravac invazije malignog tkiva. Zato se pri pregledu pažljivo propipaju kako sam grlić, tako i vaginalni svodovi, a naročito prednji svod okrenut mokraćnoj bešici i zadnji okrenut rektumu. Radi pouzdane orijentacije u pogledu zahvatanja zadnjih i bočnih parametrija malignim procesom, veoma je važno osim vaginalnog izvršiti i rektalni pregled.
SIMPTOMI RAKA GRLIĆA MATERICE
Kod raka grlića materice ne postoje toliko rani simptomi koji bi bolesnici skrenuli pažnju na postojanje bolesti još u preinvazivnoj fazi. Kad se simptomi jave, bolest je već poodmakia, bolje reci, vec je duže vreme u invazivnom stadijumu. Zbog toga je bolje umesto termina rahi, koristiti termin prvi simptomi bolesti. No i njih je malo i nisu uvek alarmantni, pa ih bolesnice često ne zapažaju ili im ne pridaju značaj koji oni u dijagnostičkom pogledu zaslužuju. U takve rane ili, bolje reći, prve simptome raka grlića materice spađaju kontaktno krvarenje i uporna, na terapiju rezistentna, sukrvićasta sekreciia.
Ovi simptomi javljaju se tek kada nastupi nekroza površnog epitela maligne lezije, odnosno kad je već došlo do invazije malignog procesa u podsluzokožnu stromu i kada postoji mogućnost i verovatnoća da su i limftii putevi i susedne limfne žlezde već obuhvaćene malignom infiltracijom.
Krvarenje je obično oskudno i javlja se posle poinog odnosa, irigirania ili ginekološkog pregleda. Iako se kontaktno krvarenje može da javi i kod drugih oboljenja i promena na ženskim polnim organima, a posebno na gilicu materice, kad god se zapazi, treba ga ozbiljno shvatiti i ginekološkim pregledom i drugim dopunskim merama treba tražiti njegov pravi uzrok, a time i tačnu dijagnozu. Uporna sekrecija, rezistentna na bilo kakvu tiobićajenu terapiju, treba da navede lekara da, ako đotle nije, obavezno pregleda bolesnicu pomoću spekuluma ili ekartera. Pri tom pregleđu može da otkrije suspektnu eroziju, čiji karakter treba daljim pregledima detaljno ispitati. Ako se to ne učini, bolest dalje napreduje, dolazi do nekrotičnih promena na površini maligne lezije, usled čega sekrecija’ poprima sukrvičastu komponentu. Zbog toga sukrvičasta sekrecija sa osobinama iscetka ispranog mesa sa velikom verovatnocom ukazuje na postojanje raka grlića materice, i to obično u već poodmakloj fazi. Treći znak jbol, javlja se prilično kasno, kada je bolest zriatno odmakla i kad je maligni infiltrat duboko prodro u parametrija i prema karličnim kostima. Zbog toga je i za uspeh u lečenju rieobično važno postaviti dijagnozu pre pojave bolova u maloj karlici i krstima.
KLINIČKI STADIJUMI RAKA GRLIĆA MATERICE
Klasifikacija raka grlica materice kao i karcinoma drugih lokalizaciia na genitalnim organima žene vrši se danas na taj način što se sve promene na bilo kom genitalnom organu zene prema stepenu napredovania procesa grupišu u četiri stadijuma. Ovo je potrebno zbog toga sto se na taj nacin ustanovljava i označava koliko je maligni’proces napredovao, što se zatim na osnovu toga đonosi odluka o načinu lečenja i pravi plan za predstojeću terapiju i najzad, što se u izvesnoj meri, prema stadijumu bolesti, može predvideti tok i ishod lečenja. Osim toga, što je takođe od izvanrednog značaja, određivanje stadijuma pojedinih oboljenja olakšava njihovu statističku obradu i omogućava izvlačenje zaključaka o uspešnosti pojedinih metoda lečenja.
Podela na stadijume zasniva se uglavnom na kliničkom nalazu ustanovljenom inspekcijom, palpacijom, kolposkopskim pregledom, endocervikalnom kiretažom, rendgenskim pregledom pluća i skeleta i urografijom. Isto tako, konizacija i amputacija griića (mikroskopski pregled ovim operacijama dobijenog tkiva) mogu da posluže u otkrivanju raka grlića materice i da doprinesu njegovoj klasifikaciji. Najzad, i slučajno otkrivanje žarišta karcinoma grlića na preparatu dobijenom operacijom pri histerektomiji, može imati značaj u oceni o napredovanju bolesti.
Klasifikacija, odnosno stažiranje karcinoma grlića materice odnosi se jedino na primarnu malignu neoplazmu ovog organa, bez obzira na histološki tip tumora. Karcinom grlića materice sa kliničkog stanovišta, može se podeliti u dve velike kategorije: pretkli.njčki ili preinvazivni stadijum i klinički lli invazivni Earcinom. „
Pretklinički stadijum karakteriše pojava i početni razvoj bolesti u samom epitelu grlića, bez prodora kroz bazalnu membranu i prelaska malignog procesa u stromu. Samim tim u ovom stadijumu ne postoji opasnost od prenošenja malignih ćelija u regionalne limfne žlezde i udaljene organe. Pretkliničkbm stadijumu karcinoma grlića materice razni autori daju različita imena. Uglavnom, ža ovaj stadijum bolesti odomaćeni su nazivi nulti, intraepitelni, preinvazivni karcinom ili carcinoma in situ. U ovom stadijumu radi se o sasvim početnoj, makroskopski nevidljivoj leziji na sluzokoži grlića materice. Evolucija preinvazivnog u invazivni stadijum veoma je postepena i smatra se da ponekad može da traje više, pa čak i deset godina. Ne treba podvlačiti da je preinvazivni oblik karcinoma veoma zahvalan za lečenje i da se u tom stadijumu postižu stoprocentno uspešni rezultati.
Invazivni oblik karcinoma grlića materice klinički se, prema dogovoru međunarodne federacije ginekologa i akušera (FIGO), može podeliti u četiri stadijuma:
PRVI STADIJUM
Prvi stadijum bolesti podrazumeva slučajeve kod kojih je maligna promena makroskopski striktno ograničena na grlić materice. Ovaj stadijum deli se u dve podgrupe.
U Ia stadijumu karcinom se ne može dijagnostikovati obićnim pregledom, već samo na osnovu laboratorijslah analiza. Ova podgrupa obuhvata karcinome sa ranom invazijom i okultne karcinome. Deli se na podgrupe Ial i Ia2. U prvoj podgrupi invazija strome je minimalna i iznosi do 3 mm. U Ia2 podgrupi invazija strome u dubinu dopire do 5 mm a horizontalno do 7 mm.
Kako su u Ia stadijumu, iako teorijski moguce, metastaze u regionalnim limfnim žlezdama izvanredno retke, izvesni kliničari (Mestvert iz Nemačke) uveli su u kliničku praksu pojam mikroinvazivnog karcinoma, što koa karcinoma grlica podrazumeva malignu leziju koja se može otkriti samo mikroskopškim pregledom i čiia duzina invazije dostiže samo do tri milimetra. Kod takve dijagnoze smatra se da limfne žfezde nisu zahvacene maligmm procesom i da terapiju treba ograniciti na konizaciju ili na totalnu histerektomiju, bez radikalnih operativnih zahvata. Naravno, posle intervencije bolesnica mora da se dugo vreme redovno kontroliše.
Stadijum Ib obuhvata sve ostale slučajeve karcinoma prvog siadijuma, odnosno slučajeve kada se na grlicu jasno vidi maligna promena u vidu erozije, ali kada ne postoji makroskopska infiltracija vagine ili parametrija malignim neoplazmatičnim tkivom.
DRUGI STADIJUM
Maligni infiltrat se jasno širi izvan grlica materice, odnosno prožima zid grlica i prelazi na najbližu okolinu zahvatajuči gornju trecinu vagine-i jedan deo parametrija. Materica je još uvek delirmčno slobodna i ograničeno pokretna, jer maligni infiltrat kroz parametrija još nije dospeo do karličnih kostiju. Malignim procesom je zahvaćen veći deo grlića i verovatnoća postojanja metastaza u okolnim limfnim žlezdama je znatno veća.
U stadijumu lla maligni proces je prešao na gornju trecinu vagine, pri cemu su njene donje dve trećine slobodne, a parametrija nisu još infiltrisana.
U stadijumu Ilb maligni infiltrat, osim vagine, zahvatio ie i unutrašnie dve tigćine parametrija, koja su skraćena i zbog čega je pokretljivost materice ograničena.
TREĆI STADIJUM
U III a stadijumu invazija se širi na donju trećrnu vagine, a’ infilirai He dopire do zida male karlice, a u IIIb stadijumu on prelazi na zid karlice i eventualno dovodi do hidronetroze. Grlic ie gotovo ceo zahvaćen maligrum infiltratom, koji preko parametrija, koja celom širinom infiltriše, dopire do karličnih zidova i zahvata i donju polovinu vagine. Pri rektalnom pregledu nema slobodnog prostora između tumora i zida male karlice. Materica je zbog toga ukleštena okolnim infiltralom, te je samo delimično pokretna ili uopste nije pokretljiva. Bolesnica ima jake bolove u donjem delu trbuha i krstima. Okolne i udaljene limfne žležde zahvacene su metastazama malignog tkiva. ~ “ “
ČETVRTI STADIJUM
U IVa stadijumu maligni proces proširio se izvan male karlice ili je zahvatio sluzokožu mokraćne bešike ili rektuma. Bulozni edem sam po sebi, ukoliko ne postoje i drugi znaci prelaska procesa na zid mokraćne bešike, ne daje pravo da se određeni slučaj uvrsti u četvrti stadijum. U ovom stadijumu maligni infiltrat prožima zidove susednih šupljih organa, pa može da nekrotiše i da stvara fistule i neprirodne komunikacije između mokraćne bešike, vagine i rektuma.
Osim toga, u IVb stadijumu maligni proces se širi izvan i iznad male karlice na druge organe trbušne duplje, daiući udaliene metastaze. U tom stadijumu bolesnica je u bednom stanju, kahektična, sa veoma jakim bolovima u donjem delu trbuha i u krstima.
Stažiranje bolesti vrsi se konzilijarno, da bi se što objektivnije odredio stadijum bolesti i donela odluka o načinu lečenja.
Konzilijum čine iskusni lekari specijalisti: ginekolog, radiolog i onkolog.
RAK GRLIĆA MATERICE I TRUDNOĆA
Kao što smo već pomenuli, rak grlića materice javlja se najčešće kod žena srednjih godina, ali i kod žena u doba pune polne zrelosti kada su sposobne da ostanu bremenite. Zato i nije naročito retko da, ako se ne radi o previše odmakloj malignoj leziji, žena obolela od raka grlića materice zatrudni. Simptomi raka grlića materice u trudnoći isti su kao i van graviditeta. Bolest se, međutim, obično teže i kasnije otkriva, jer se i lako krvarenje i pojačana sekrecija često pripisuju trudnoći a ne malignom procesu. Zbog toga je neophodno da se svaka trudnica kao i oštale ginekološke bolesnice pregleda pomoću spekuluma ili ekartera i da se i kod nje koriste i druge dijagnostičke laboratorijske metode. Treba, međutim, imati na umu da citološki. pa čak i histološki nalaz u trudnoći može biti donekle promenjen i bez maligniteta. što može da zavede citologa, odnosno histopatologa. Zbog toga pri upucivanju rhaterijala u laboratoriju treba uvek naznačiti da je u pitanju trudnica. Ako se posumnja u postojanje malignog procesa na grliću materice kod truđnica, veoma je važno što ranije postaviti tačnu dijagnozu, jer je zapaženo da se rak grlića materice kod bremenitih bolesnica mnogo brže razvija nego inače. Isto tako zapaženo je u takvim slučajevima da se trudnoća razvija normalno sve do termina kad treba da nastupi porođaj, a da je onda, ako je primarno ognjište odmaklo u razvoju, dilatacija cervikalnog kanala otežana, pa čak pokatkad i onemogućena. Međutim, trudnoća se do porođaja retko iznese, osim u nedijagnostikovanim slučaievima: ako se maligni proces otkrije ranije u toku trudnoće, onda se ne čeka spontan porođaj, već se bolesnica podvrgava ili radikalnoi operativnoi terapiji. pri čemu se zaiedno sa. matericom odstraniuie i plod. ili se pak u odmaklom stadiiumu bolesti trudnoća dovrši opertivno a bolesnica uputi na jonizujuce zracenje. Ovo je važno da se učini naročito zbog toga što trudnoća veoma nepovoljno utice na maligni proces, odnosno što ga pospešuje i razbuktava. To se isto tako primećuje i u babinjama, kada se maligni proces vrlo brzo širi i napreduje. Trudnoću ostavljamo do kraja samo kod bolesnica kod kojih se rak grlića otkrije pred sam termin porođaja kada je plod sposoban za vanmaterični život. U takvim slucajevima, ako dođe do spontanog porođaja, na obolelom grliću obično se stvaraju prostrani rascepi iz kojih bolesnica obilno krvari. Kod većine takvih bolesnica nemoguća je potpuna dilatacija cervikalnog kanala i spoljašnjeg ušća materice, pa se porođaj mora dovršiti carskim rezom. Isto tako, porođaj se‘ dovršava carskim rezom i kod trudnica kod kojih, se bolest otkrije u poslednjim mesecima bremenitosti, kad je plod, iako nedonesen već sposoban za vanmaterični život.
Ako se kod trudnica otkrije preinvazivni karcinom grlica materice, onda je dovoljno da se uradi samo konizacija i da se bremenitost ostavi do kraja. Radi obežbeđenja trudnoće od prevremene dilatacije grlića, odnosno od spontanog pobačaja ili prevremenog porođaja, u toku konizacije treba razmotriti potrebu stavljanja serklaža. Posle porođaja takvu bolesnicu treba dugo vremena redovno kontrolisati.
TERAPIJA KOD RAKA GRLIĆA MATERICE
Sigurno postavljena dijagnoza raka grlića matence zahteva brzu i energičnu terapiiu. U nultom stadiiumu lečenie ie operativno. a izbor metode zavisi od starosti bolesnice, od toga da li je rađala i da li želi još dece. Mladim ženama i ženama koje još žele da rađaj.u treba sačuvati matericu i njene funkcije, a odstraniti maligno ognjište, što se postiže odstranjenjem tkiva grlića materice, koje okružuje endocerviks, zajedno sa endocerviksom sve do njegovog unutrašnjeg ušća. Odstranjeni deo grlića uputi se patohistologu koji na serijskim presecima proveri dijagnozu preinvazivnog karcinoma. Ovako sprovedena operativna terapija ne remeti generativne funkcije žene, te je žena sposobna da kasnije zatrudni, nosi trudnoću i rodi uz redovnu i brizljivu kontrolu ginekologa. Konzervativna operacija konizacija, ako se sa sigurnošću ustanovi da se radi o preinvazivriom karcinomu, vrši se i kod gravidnih bolesnica, koje uz redovnu kontrolu iznesu trudnoću do kraja i rode Ukoliko je dijagnoya preinvazivnog karcinoma grlića sigurno postavljena, kod starijih zena i žena koie ne žele da rađaiu može da se uradi i totalna histerektomija. Ako se prema kliničkom nalazu pretpostavlja da se iza nultog stadijuma može prikrivati invazivni karcinom grlića, onda je i kod starijih žena bolje najpre uraditi konizaciju ili amputaciju, pa prema histološkom nalazu iz dobijenog tkiva treba odlučiti da li je ta operacija dovoljna, što je slučaj kod negativnog nalaza, ili se lečenje mora nastaviti radikalnom histerektomijom i zračenjem, što se radi ako se pri histološkom pregledu otkrije invazivni oblik maligne lezije.
Mišljenja o lečenju invazivnih formi karcinoma grlića materice su podeljena. Neki ginekolozi su za operativnu terapiju početnih kliriičkih oblika, a drugi su pristalice jedino zračenja. Mi smo za to da se prvi i sasvim
pocetni drugi stadijum leci opertivnim putem, ukoliko za operaciju ne postoje neke druge kontraindikacije (preterana gojaznost, srčana oboljenja, proširene vene, bolest bubrega itd.). Pri tome se vrši proširena abdominalna histerektomija sa odstranjenjem adneksa, parametrija, regionalnih limfnih žlezda i gornieg dela vagine. Pre i posle histerektomije preporučuje se perkutano ili intrakavitamo jonizuiuce zračenje. Bolesnice u zakasnelom drugom i u trecem stadijumu, ne operišu se, već se leče samo kombinovanim jonizujucim zračeniem. Izvesni operatori u ovakvim ali odabranim slučajevima u nekim zemljama (SAD, Japan i dr.) i danas vrše operativnu egzenteraciju cele male karlice po Brunšvigovoj metodi. No, ova operativna metoda nije svuda prihvačena. Bolesnice u četvrtom stadijumu se ne leče kauzalno vec im se medikamentoznim sredstvima, i naročito opijatima ublažavaiu i olakšavaiu poslednn dani zivota. Prognoza raka grliča materice zavisi od stadijuma u kome se preduzme lečenje. Kad su u pitanju preinvazivni oblici bolesti izlečenje„se postiže kod svih bolesnica. Sa napredovanjem invazije malignog procesa izgledi za izlečenje se smanjuju. Tako, npr. procenat preživelih pet godina po sprovedenom lečenju u prvom stadijumu kreće se oko 80%, u drugom oko 50%, a u trećem stadijumu je vrlo mali. Prema tome, najefikasnija mera u lečenju raka grlića materice je rana dijagnoza.