KARDIOVERZIJA (engl. cardioversion), preobraćanje odsutnog ili nenormalno brzog ritma u normalan srčani ritam primenom DC (direct current) šoka, pomoću specijalnih aparata (defibrilatora). DC šok se efikasno koristi u kliničkom radu u lečenju komorskih (maligne prirode) tahikardija brze frekvencije i praćenih kardiovaskularnim kolapsom (kao što su: brza ventrikularna tahikardija, komorski flater i komorska tahikardija). Pošto preko kliničke smrti vode ka naprasnoj srčanoj smrti ove su aritmije srca označene kao „maligni“ poremećaji srčanog ritma. Ako se kardiover-zija obavi promptno i blagovremeno nastanak kliničke smrti je reverzibilan (kod srčanog zastoja uzrokovanog ovim aritmijama). Kardioverzija je upotreba kratkotrajnog elek-tričnog šoka preko elektroda postavljenih na grudnom košu radi prekidanja brzog ritma srca (maligne tahikardije). Da bi se ona izvela jedna elektroda se postavlja na predeo vrha srca, a druga desno, na gornji deo sternuma. Primenom elektrošoka jednosmerne struje (DC-direct current) depolariše se miokard i prekida tahikardija, odnosno tahiaritmija. U zavisnosti od tipa tahikardije (atrijalna fibrilacija, paroksizmalna supraventrikularna tahikardija) jačina obično iznosi 25 – 50 J; kod atrijalne fibrilacije i ventrikularne ta-hikardije i više, tj. 50 – 100 J. Ukoliko je primena DC šoka neefikasna (npr. kod ventrikularne tahikardije), odmah se ponavlja DC šok jačeg stepena. U cilju defibrilacije srca, kod ventrikularne fibrilacije, primenjuje se asin-hroni DC šok jačine 200 J. Ukoliko je i on bezuspešan, ponavlja se šok iste jačine, a potom (prema potrebi) najjači od 360 J i dodaje xylocain od 100 mg. Ako je bezuspešan prethodni, ponavlja se DC šok jačine 360 J. U slučaju zastoja srca (asistolija, na monitoru EKG-a se registruje ravna linija), posle DC šoka primenjuje se spoljna masaža srca i intravenski dodaje: adrenalin 1 mg i.v. i/ili atropin 2 mg i.v. Kod ventrikularne tahikardije, pretkomorskih tahikardija i tahiaritmija, posle kratkotrajne anestezije, primenjuje se sinhroni DC šok, odnosno kardioverzija. I obratno, u slučaju srčanog zastoja AICD može da funkcioniše i kao pejsmejker (pace-maker). Ovo dostignuće predstavlja revolucionarnu mogućnost u lečenju malignih poremećaja srčanog ritma, naročito kod odabrane populacije sa rizikom od naprasne smrti ili kod onih koji su već bili u kliničkoj smrti zbog malignih poremećaja srčanog ritma i srčanog zastoja. Istovremena ugradnja kardiovertera i defibrilatora svodi incidenciju naprasne smrti na minimum. Poslednjih decenija primenom endokardijalnog električnog šoka male jačine uspeva se prekinuti ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija. Danas je moguća, slično pejsmejkeru, i bez otvaranja grudnog koša, potkožna ugradnja kardiovertera – defibrilatora (AICD ili venskim putem uvode se elektrode u desno srce). Kardioverter uspešno „prepoznaje“ maligne poremećaje srčanog ritma i, u zavisnosti od tipa aritmije, automat-ski primenjuje prethodno pripremljen program, davanjem endokardijalnog šoka male jačine ili, prema potrebi, jačine 25 – 30 J. Uspostavljanje normalnog ritma srca primenom DC šoka, prilikom intervencije kod srčanog zastoja izazvanog malignim pore-mećajima srčanog ritma, potpomaže se i odr-žava i drugim merama kardiopulmonalnocerebralne reanimacije ili resustitucije (CPCR).