Kičma je stub tela i glavni deo trupa – sredine našeg tela. Kičma sa kičmenom moždinom čini vezu između glave i mozga sa ekstremitetima. Da bi telo, dobro funkcionisalo moraju biti dobre veze između mozga, kičmene moždine i nerava.
Kičma je stub tela i glavni deo trupa – sredine našeg tela. Kičma sa kičmenom moždinom čini vezu između glave i mozga sa ekstremitetima. Da bi telo, dobro funkcionisalo moraju biti dobre veze između mozga, kičmene moždine i nerava.
Loša veza između mozga i ostatka tela utiče na stvaranje mnogih tegoba. Tegobe su sastavni deo naših bolesti. To znači da kada imamo neku bolest-tegobu veze između mozga i ostatka tela ne rade dobro. Na dobro fukcionisanje tela utiču i hrana i zračenja kao i fizička aktivnost i stanje kičme. Od svega pomenutog mi svesno možemo uticati na zdrave navike u ishrani na fizičku aktivnost i na kičmu. Kičma je organ na koji možemo uticati svakodnevno, lako, brzo i efikasno i to odgovarajućom fizičkom aktivnošću i rezultate primetiti vrlo brzo. Dobre veze između mozga i svakog dela našeg tela idu preko kičmene moždine i njenih nerava. Loše veze su posledica krive kičme i pršljenova koji nisu na svom mestu a tu pominjemo i prvi vratni pršljen- Atlas. Znači, pritisak na bilo koji nerv onemogućava dobru vezu između delova tela i stvara tegobe. Ako je kičma kriva do 3 stepena to je prirodno, prihvatljivo, fiziološki i ne utiče na naše telo. a ako se radi o većoj krivini kičme nastaju tegobe u našem telu. Male krivne kičme, znači do 3 stepena nemožemo primetiti, ali veće krivine možemo. Potrebno je da zagledamo naprimer sebe u ogledalu ili neku drugu osobu i videćemo nesimetričnost leve i desne obrve, nesimetričnost obraza donje vilice, uva, ramena… Tada znajte da sigurno imate neke tegobe koje nemorate uopšte osetiti. Zašto ne osećamo tegobe iako one postoje? Zbog toga što brzo živimo. Brzi život nam ne daje vremena da se posvetimo sebi i osetimo naše telo kako radi i kakve nam poruke šalje. Uz to naše telo ima mogućnos prilagođavanja, na primer adaptacija na bol pritisak na male promene. Naše telo ume i da leči samo sebe ali je tu osobinu izgubilo odnosno zaboravilo.
Da se vratimo na pitanje zašto nam je svima kriva kičma? Sa ubrzanim razvojem civilizacije, potreba za pokretom i fizičkim radom se smanjila. Pre samo sto godina svaki rad je bio uglavnom fizički. Kretanje i fizički rad čoveka zamenjen je mašinama. Mašine treba kontrolisati i njima treba upravljati, i to se uglavnom radi sedeći. Ulaskom u 21 vek, ušli smo u vek sedenja. To će, nažalost, biti dominantna ljudska aktivnost u naše vreme a pogotovu u budućnosti. Na nama je da loše efekte neminovnog sedenja ili prinudnih stalnih istih pokreta smanjimo, eleminišemo ili čak prevaziđemo.
Kako se smanjena, to jest minimalna fizička aktivnost odražava na našu kičmu? Vrlo loše, jer mišići koji drže kičmu–erektor spine se ne koriste i zato slabe-hipotrofišu, Usled slabljenja mišića kičme dolazi do krivljenja kičme i do pritiska gornjeg dela pršljena na donji i smanjenja prostora između samih pršljenova. Taj pritisak još povećava sila zemljine teže-gravitacija, kada stojimo, sedimo i čak i kada se krećemo. Između pršljenova postoji otvor kroz koji izlazi nerv. Povećanje pritiska jednog trenutka uzrokuje smanjenje otvora između pršljenova i onda dolazi do pritiska na nerv. Nerv ima svoje snopove koji stvaraju motorni-pokretački deo i senzitivni-osećajni deo nerva. Motorni-pokretački deo je odgovoran za mišiće i pokrete u njima a senzitivni-osećajni deo za osećaj hladnoće, neprijatne draži, toplotu-pečenje, utrnulost i svakako bol. Vrlo je važno znati da ako je blag i postepen pritisak na otvor između pršljenova kičme ne mora uopšte da da bol, ili da ga mi osetimo kao bol. Pritisak možemo osetiti kao blagu hladnoću ili težinu. Motorna i senzitivna grana nerava imaju svoje projekcije to jest površine. Senzitivni deo pokriva određeni deo kože i zove se dermatom a motorni oživčava određene mišiće i zove se miotom. Zato su i simptomi koje daju pritisnuti kičmeni živci vrlo raznovrsni. Vrlo je važno da znamo da živci svojim krajnjim završecima pokrivaju svaki deo čovekove kože, tela i svaki mišić. U vratu i slabinskom delu kičme ti se nervi spajaju i daju spletove, pa naprimer 3-5 nerava u slabinskom delu kičme daje nerv išijadikus-išijas. To je među pacijentima popularno ime za bol duž noge. Često sam bio u situaciji da moram da ubeđujem pacijente da njihov bol u kolenu nije iz kolena iako ga tako osećaju. To je pacijentima delovalo neverovatno. Bol je bio iz kičme iz pomenutog nerva išijadikusa čija projekcija je bila u predelu kolena. Nažalost, bilo je situacija kada su takva bolna kolena i operisana. Sa MR znatno se poboljšala dijagnostika, jer sada postoji slika. Koleno je bilo samo jedan od primera. Bol iza grudne kosti je ozbiljan i opasan simptom bolesti srca. Kada imate takav bol a dobar internista utvrdi da je sve u redu sa Vašim srcem znajte da je problem u Vašoj kičmi i to donjim vratnim i gornjim grudnim pršljenovima. I tako redom, zujanje u ušima nije „verovatno“ virus koji je napao vaše srednje uvo, već vrlo često pritisak na vratni nerv cervikalnog pleksusa koji daju granu za n. auricularis magnus. Vrtoglavica je simptom koji najviše uplaši čoveka. Kroz vratne pršljenove prolaze dve arterije vertebralis koje daju 25% krvi u mozgu. Arterije prolaze kroz sedam otvora u pršljenovima i na kraju ulaze iz prvog vratnog pršljena-Atlasa u lobanju i mozak. U mozgu se arterije vertebralis spajaju sa produžecima karotidnih arterija i grade Wilsonov šestougao jedan kružni tok krvi u mozgu koji treba uvek da da dovoljno krvi za svaki njegov deo.Vrtoglavice su povezane sa oslabljenom smanjenom cirkulacijom u mozak zbog smanjenog priliva arterijama vertebralis iako se deo nedostatka može nadoknaditi iz karotidnih arterija. Manjak krvi iz vertebro-bazilarnog sliva daju takozvane vertebro-bazilarne simptome. To je osećaj vrtoglavice a to znači osećaj da vam se vrti svet oko vas ili vaše telo. Simptomi koji se osećaju su različiti ali najčešći su muka, gađenje, povraćanje, lupanje srca, povišen ili snižen pritisak, poziv na odlazak u taolet i na kraju strahovi, anksioznost. A na kraju kao najteži stepen i posledica dužeg trajanja simptoma vrtoglavica koje se ne leče na pravi način. Kada se isključe drugi razlozi ostaje razlog iz vrata i prvog vratnog pršljena a on se leči ispravljanjem kičme i štanjem prvog vratnog pršljena i vežbanjem. Interesantno je da dijagnostički kolor dopler još uvek nije tehnički napravljen da može uvek da prepozna smanjen protok krvi ka mozgu na duže vreme, bilo bi dobro kada bi kao i holpter EKG-a mogao da prati krvotok kroz vertebralne arterije u roku od 24 časa. Tada bismo imali sliku situacija u kojima je smanjena cirkulacija kroz arterije i povezanost sa vrtiglavicama. Važno je takođe da dotok krvi u mozak bude dovoljan i za očne arterije jer inače zbog smanjenog dotoka krvi u mozak a onda i u očnu arteriju imamo omaglice i mutnoću u očima. Glavobolje i migrene se mogu redovno javljati kod osoba sa problemima u vratnom delu kičme, i rešavanjem problema kičme rešićemo glavobolje i migrene. Česte su tegobe sa sinusima, želudačne tegobe i problemi sa varenjem, povišen ili šetajući pritisak, tegobe u predelu jajnika, bolovi u kuku, kolenu, stopalu, prstima… Vrlo su karakteristične tegobe-bolovi u mišićima potkolenice a koje su inače projekcija L4 znači iz lumbalnog dela kičme, za koje pacijenti misle da su proširene vene ili loša cirkulacija i da su im zato hladne noge i ruke. Skoro svi pacijenti koji imaju bolove u listovima i natkolenicama i sumnju na lošu cirkulacij obave kolor dopler krvnih sudova vena i arterija nogu. Kada je taj nalaz uredan mogu biti sigurni da je problem sa kičmom i da će im posle nekog vremena vežbanja i određenog broja terapija noge biti tople, i da neće nositi čarape dok spavaju. Jednom rečju ako se ne nađe uzrok tegoba već se on po pravilu proglašava nepoznatim, znajte da je sigurno iz kičme. A sve je to posledično iz kičme, jer nema odgovarajuće aktivnost tela i slabih mišića uz kičmu. Zašto sve ovo pišemo?
Zato što je prvo vrlo važno da znamo šta je uzrok naših tegoba, znači kičma. I važno je napraviti dobar plan aktivnosti koji usklađuje stanje Vaše kičme sa stanjem Vaših mišića. Najbolji i najefikasniji način za dovođenje u dobro stanje, je da prvo budete svesni da dugo niste održavali Vasu kičmu, i da Vam treba stručna pomoć za tako nešto. Vi svakako mozete krenuti i sami u šetnje i vežbanje Vašeg tela. Ako na taj način imate poboljšanja odlično, ali mnogo češće ćete nažalost imati pogoršanje. Zašto? Zato jer krećete da aktivirate Vaše mišiće i kičmu koja nije u dobrom stanju…Zato je potrebno pripremiti kičmu makar i za šetnju…dovesti je u stanje bez imalo tegoba. Potrebno je raditi par nedelja pripremu, statičkih vežbi u ležećem položaju, sa nekoliko blagih istezanaja u jednom do dva puta nedeljno. Plivanje je takođe odličan način pripreme ali i tada za savršenstvo treba dodati vežbe za vrat i naravno već pomenuta istezanja. Sve to ako imate blag ili nemate problem…Ako imate srednje težak ili veliki problem biće Vam potrebno dosta vremena da dovedete kičmu u dobro stanje. Dovođenje kičme u dobro stanje skoro da je nemoguće bez pomoći stručnjaka, a i tada treba biti strpljiv… 4-6 nedelja… i terapije se rade samo jednom nedeljno, a sve vreme se vežba laganoi blago odgovarajuće vežbe.. Znači kada postoji veći problem onda je neophodno intezivirati vežbe i štanja kičme. Nameštanja kičme nisu samo hiropraktika, snažan i nagli pristup, nego i osteopatija, blag i nežan pristup. Primenjuju se istezanja kičme, prilagođena konstituciji pacijenta, veličini vidljivog i skrivenog problema. Za štanje kičme primenjuje se i pravolinijsko istezanje, rukama se vuče vrat ili noge odgovarajućom snagom, ili se to radi mašinom takozvanom trakcijom ili ekstenzijom. I da pomenemo na kraju iako bi iskreno to trebalo pomenuti na početku, štanje prvog vratnog pršljena Atlasa AtlasPROfilax metodom po Rene-u Schumperliju. To je najmlađa i ujedno najefikasnija metoda štanja prvog vratnog pršljena Atlasa. Otkud to da je najefikasnija? Najviše zahvaljujući novim tehnološkim mogućnostima snimanja i to magnetnoj rezonanci, skeneru i pet-u aparatu. Zahvaljujući njima mogao se videti položaj prvog vratnog pršljena. Interventni radiolog inovator u snimanju tim aparatima Prof Rainer Siebel napravio je naučni rad snimivši pacijente pre štanja Atlasa i posle štanja Atlasa. Sa statističkom verovatnoćom koja je retka u nauci a pogotovu u medicini i iznosi oko 98% za položaj prvog vratnog pršljena i 100% da je šten rad je objavljen 2010 godine. I taj rad je ogromna potpora i dokaz efikasnosti štanja prvog vratnog pršljena. Nijedna druga metoda štanja prvog vratnog pršljena Atlasa, a ima ih 5-6, nema naučni dokaz uz korišćenje magnetne rezonance o svom radu. Tako da je teorija g. Rene Schumperlija da je Atlas kod skoro svih nas pomeren i da se samo jednim, podvlačimo jednim štanjem vraća u svoj prirodni položaj dokazana. Vama dragi čitaoci preostaje da ako želite sebi pomoće da pokrenete svoju kičmu vežbama ili laganim plivanjem i da ako to nije dovoljno koristite neku od metoda za dovođenje kičme u praviliniji položaj i videćete kolko je to zahvalno i blagotvorno, jer Vaša kičma je Vaš stub života.
Izvor: http://www.zdravakicma.com/