KOARKTACIJA
(engl. coarctation), urođeno suženje lumena aorte, lokalizovano najčešće distalno od ishodišta leve
potključne arterije u blizini pripoja ligamentum arteriosum, a ređe bilo gde duž nishodne aorte.
Ponekad se javlja sa drugim urođenim anomalijama kardiovaskularnog sistema, u oko 50% slučajeva
sa bikuspidnim aortnim valvulama, kada klinička slika dominira i služi kao povod za otkrivanje
koarktacije aorte. Zavisno od mesta i stepena suženja aorte i od toga da li je koarktacija udružena sa
drugim anomalijama, javljaju se odgovarajući patološko-fiziološki poremećaji: povišenje pritiska u
proksimalnom delu aorte i odgovarajućim arterijama, a distalno od mesta suženja pritiska. Javljaju se
i druge pridružene kliničke manifestacije, kao što su: različiti nivoi pritiska i pulsa na krvnim
sudovima gornjih i donjih ekstremiteta, pojava vijugavih kolateralnih arterija koje polaze ispod mesta
koarktacije, njihove snažne pulzacije, koje dovode do uzure donjih ivica rebara. Povišenje pritiska u
krvnim sudovima gornje polovine tela doprinosi učestalijoj i ubrzanijoj pojavi ateroskleroze,
naročito koronarnih i moždanih arterija, često i sa aneurzmatičnim arterijama Willisovog kruga, čija
ruptura uzrokuje rano (u drugoj i trećoj godini života) moždano krvarenje i smrt. Usled
neblagovremeno korigovane (hirurški) koarktacije aorte, javljaju se i druge manifestacije, među
kojima rupture i disekcije aorte, infektivni endokarditis i zastojna srčana suficijancija. Definitivna
korekcija koarktacije aorte vrši se hirurškim putem uz medikamentoznu terapiju pre i posle
kardiohirurškog tretmana i uz prevenciju infektivnog endokarditisa, što poboljšava prognozu bolesti i
smanjuje smrtnost. Najznačajnije metode za dijagnozu mesta i dužine koarktacije aorte su:
rendgenografija, dvodimenzionalna ehokardiografija i Doppler pomoću koga se određuju gradijenti
pritisaka kojima se procenjuje stepen težine koarktacije.