Studija se bavila promenama telesne težine (BMI; indeksa telesne mase) među decom u Australiji i unosom ,,slatkih napitaka’’ u periodu od dve godine i ustanovila da ne postoji veza između konzumiranja slatkih pića i težine dve godine kasnije. ,,Slatki napici’’ su definisani kao ,,gazirani napici i voćni sokovi/lsirupi’’.
Studija se bavila promenama telesne težine (BMI; indeksa telesne mase) među decom u Australiji i unosom ,,slatkih napitaka’’ u periodu od dve godine i ustanovila da ne postoji veza između konzumiranja slatkih pića i težine dve godine kasnije . ,,Slatki napici’’ su definisani kao ,,gazirani napici i voćni sokovi/lsirupi’’.
Rezultati govore da je odnos između konzumiranja slatkih pića i adipoziteta složen i da može biti povezani sa nizom navika koje se tiču ishrane i fizičke aktivnosti. Pored toga, merenje unosa hrane kod dece nije precizno tako da su potrebne dodatne studije koje će na bolji način meriti unos napitaka.
- Ograničenja koje navode autori studije su:
- oPodatke o unosu napitaka su davali adolescenti za sebe i roditelji za decu za samo jedan dan u nedelji.
- oManjak informacija o ukupnom energetskom unosu i problem modifikacije rezultata u odnosu na ishranu i fizičke aktivnosti.
- oVeliki broj dece nije učestvovao u kontrolnom ispitivanju i veliki procenat ispitanika iz nižih društveno-ekonomskih grupa.
- oGeografsko ograničenje, nije primenjivo na svu decu i adolescente u Australiji.
Šta novo donosi ova studija: Bavili smo se longitudinalnom vezom između unosa slatkih pića i indeksa telesne mase na velikom uzorku dece i adolescenata u Viktoriji u Australiji. Našli smo ograničene dokaze za longitudinalnu vezu između različitih indikatora konzumiranja slatkih pića i indeksa telesne mase.
Cilj: Cilj ove studije je bio da ispita da li je osnovna (T1) ili dvogodišnja promena kod unosa slatkih pića kod dece i adolescenata povezana sa prosečnim indeksom telesne mase na osnovu starosti i pola (BMIz) u drugom vremenskom periodu (T2), 2 godine kasnije.
Metodi: Analizirani su podaci o 1465 dece i adolescenata iz uporednih grupa dve kvazi-eksperimentalne studije iz Viktorije u Australiji. U dva vremenska perioda (prosečan interval: 2,2 godine) mereni su visina i težina i procenjivan unos slatkih pića (gaziranih napitaka i voćnih sokova/sirupa).
Rezultati: Nije primećena veza između unosa slatkih pića u T1 i BMIz u T2 među decom i adolescentima. Deca iz porodica višeg društveno-ekonomskog statusa kod kojih je registrovan veći unos slatkih pića u T2 u poređenju sa T1 imali su veći srednji BMIz u T2 (β: 0,13, P = 0,05). Nije bilo dokaza o odnosu između unosa slatkih pića i BMIz povezanog sa unetom dozom. U dodatnim analizama smo uočili da je češće konzumiranje voćnog soka/sirupa povezano sa većim BMIz u T2 među decom.
Zaključak: Ova studija je dala ograničene dokaze o vezi između unosa slatkih pića i BMIz. Međutim, ova veza je složena i može da se poveže sa navikama u ishrani i fizičkoj aktivnosti.
Publikacija: Pediatric Obesity; članak prvo objavljen na internetu: 19. jun 2013. DOI: 10.1111/j.2047-6310.2013.00174.x