KRIOTERAPIJA
(engl. cryotherapy), termoterapijska procedura pomoću koje se vrši hlađenje tela, sniženje lokalne
temperature tkiva pod dejstvom hladnoće, u terapijske svrhe. Predstavlja i deo hidroterapije, s
obzirom da uglavnom koristi vodu u dva agregatna stanja. Lokalna primena hladnoće sprovodi se u
vidu kriomasaže ledom, potapanjem (imerzijom) ekstremiteta u ledenu vodu i aplikacijom smrznutim
kompresama. Kriomasaža posle faze vazokonstrikcije izaziva protrahovanu reaktivnu hiperemiju
arteriola i kapilara, smanjuje povišen tonus mišića, deluje analgetički, sprečava odnosno smanjuje
razvoj otoka i hematoma kod svežih povreda, omogućava bezbolno izvođenje kinezite-rapijskih
procedura. Indikovana je kod zat-vorenih povreda mekih tkiva i kostiju – kontuzija, distorzija,
distenzija, ruptura, luksacija, fraktura, u početnom stadijumu Sudeckove algodistrofije, kod akutnih
mijalgija i neuralgija, hroničnih edema, limfadema, spasticiteta kod oštećenja centralnog motornog
neurona, akutnog bolnog ramena, hematoma. Kriomasaža je kontraindikovana kod težih ošte-ćenja
cirkulacije u perifernim arterijama – obliterirajućeg endarteritisa, Raynaudovog sindroma, oštećenja
senzibiliteta, reumatoidnog artritisa, hroničnih, torpidnih reu-matskih zapaljenja. Evaporacija lako
ispar-ljive tečnosti (sprej), kojom je odgovarajući deo kože poprskan, jeste vid krioterapije, koji se
koristi uglavnom kod povreda mekih tkiva, posebno u sportskoj medicini. Lečenje hladnoćom može
biti i deo hirurgije.