KRITERIJUMI ZA ODREĐIVANJE VREMENA NASTANKA SMRTNOG ISHODA,
dele se na tri velike grupe. U prvoj grupi (vezani za promene na lešu) najvažniji su znaci za
utvrđivanje vremena smrti. To su: supravitalne reakcije (v. supravitalne reakcije), povrede na lešu,
ritam hlađenja leša, sušenje i zamućenje rožnjače, mrtvačke mrlje, mrtvačka ukočenost, truležno
prebojavanje kože, pseudomaceracija, saponifikacija, mumifikacija, raspadanje mekog tkiva,
smrzavanje leša, stanje varenja i prisustvo mokraće u bešici, proces eliminacije alkohola iz krvi,
želudačnog sadržaja i mokraće (v. lešne oso-bine i lešne promene). Druga grupa (znakovi iz okoline
leša) su znaci oko leša, a u vezi su s njim. Oni imaju prvenstveno kriminalistički značaj, ali se koriste
i za određivanje vremena smrti u sudskomedicinskoj praksi: npr. muve polažu jaja u otvore čovečijeg
tela već u njegovoj agoniji. Upljuvci ožive kao sitni crvići za 24 do 48 sati. Crvi se hrane mekim
tkivom i rastu da bi se posle deset dana pretvorili u lutke, a posle 2 nedelje iz čaure izleti nova muva.
Muve mogu leš novorođenčeta potpuno da skeletiziraju za oko 4 do 5 nedelja. Ako je leš položen na
travu odnosno zeleno bilje, onda će ispod leša iz zelenila nestati hlorofil i ono će požuteti za oko 6
do 8 dana. Zatim, prisustvo suvog ili vlažnog tla ispod leša, izrastanje korenja i stabljika biljaka kroz
odeću. Kod leševa zakopanih van groblja, posmatranje zemlje iznad leša i pronalaženje jedno- i dvogodišnjih
biljaka izniklih iznad leša mogu da ukažu na vreme kada je leš zakopan na tom mestu. U
treću grupu ubrajaju se oni znaci koji nemaju direktnu vezu sa lešom, ali imaju uticaja oko
aproksimativnog određivanja vremena smrti. Ti pokazatelji su: kalendar, novine sa datumom,
zaustavljen sat u džepu ili na ruci pokojnika, poslednji telefonski razgovor, nepodignuta penzija,
nepla-ćeni računi i sl.