Kronova bolest je hronično granulomatozno oboljenje nepoznate etiologije, karakteristično po transmuralnoj inflamaciji zahvaćenog segmenta creva i tendenciji ka stvaranju fistula i striktura sa pretežnom lokalizacijom na ileocekalnom predelu (»terminalni ileitis«).
Patogeneza:
Nejasna, najčešće u sverozap. Evropi i SAD, javlja se najčešće izmedu 15. i 30. god., oba pola, nasledni faktor postoji (15% ima obolele rođake) pušenje, kontraceptivne pilule, infektivni agensi (atipične mikrobakterije), poremećaj imunološkog sistema (genetski smanjen ćelijski imunitet creva), ishrana rafinisanim šećerom se navode kao mogući etiološki činioci.
Kronova bolest Klinička slika:
Smenjuju se periodi pogoršanja i poboljšanja, pored ileocekuma zahvaćeni i descendentni kolon i ostali segmenti, simptomi uglavnom zavise od lokalizacije. Ipak, tri su dominantna: proliv, bol u trbuhu, gubitak težine. Akutizacija ide sa povišenom temperaturom, gubitkom apetita, mukom; neretko je klinička slika nespecifična i atipična. Palpabilna masa može se naći u ileocekumu, zahvaćenost celog tankog creva je prognostički nepovoljna. Zahvaćenost kolona se ispoljava pretežno prolivom, rede rektoragijama, a vancrevna ispoljavanja bolesti su češća nego kada je u pitanju tanko crevo.
Perianalna zahvaćenost manifestuje se fisurama, ulcerisanim hemoroidima i ulkusima. Apscesi, retko i anovaginalne fistule i strikture se takode vidaju, bilo kao osnovna bolest ili komplikacija. Vancrevne komplikacije su, u stvari, sistemska ispaljavanja bolesti koja obuhvataju: artritise, ankilozirajuci spondililis, eritema nodozum, promene na očima – episkleritis, uveitis, aftozni stomatitis, masna jetra, holangitis, renalna kalkuloza, nutritivni deficiti su česti zbog nedostatka apetita, moguće malapsorpcije i hronične bolesti.
Kronova bolest Dijagnoza:
Klinička slika, RTG promene: ulceracije, zadebljanje crevne valvule, pseudopolipozne promene, kaldrmasta sluznica u odmaklom stadijumu, kao i dilatacija i strikture creva.
Eodoskopskilezije na preskok, tj. neravnomemo rasporedene, u vidu inflamacije, aBoznih ulceracija, izgled kaldrmaste sluznice, fistule kao komplikacije. Lab. anaiize nespecifićne, osim u akutizaciji (Le, SE). Pregled stolice obavezan na parazite i bakterije. Histološki pregled – obična biopisija nedovoljna, za sigurnu dijagnozu operaciona biopsija, nekazeozni gramilom, transmuralna (kroz sve slojeve zida) inflamacija, duboke ulceracije koje penetriraju – fistule, fisure, zatim submukozna fibroza.
Najvažniji je jasan histološki nalaz, uz karakterističan RTG i endoskopski nalaz, ali se sigurna dijagnoza retko postavlja zbog ćesto neizvodljive duboke biopsije sluznice. Ponekad je potrebna laparotomija za potvrdu dijagnoze. Ultrazvuk može da prikaže zadebljan zid creva kao i zapaljenski infiltrat.
Diferencijalna dijagnoza:
Najteža je razlika u odnosu na ulcerativni kolitis. Pojava perianalnih fistula i fisura, lokalizacija u desnoj polovini kolona, nalaz dubokih ulceracija sa delovima zdrave sluznice ukazuju na ovu bolest češća pojava proliva sa krvlju i pvetežna zahvaćenost levog kolona u ulceroznom kolitisu.
Terapija:
Hrana – izbegavati sve što smeta, važan standardni unos svih neophodnih materija, defekiti se moraju korigovati (vitamini, Fe, belančevine, masti, minerali), eventualno i enteralna i parenteralna ishrana, kod pothranjenih i preoperativno. U zavisnosti od stepena aktivnosti se određuje terapija – kod vrlo aktivne bolesti kortikosteroidi parenteralno, pa per os, zatim metronidazol per os, pogotovu ako postoje fistule i sekundame infekcije. Daju se 6 nedelja, najduže 3 meseca.
Ponekad se mogu primeniti i male doze duže vreme. Kod umereno aktivnih i blago aktivnih oblika se daju takode kortikosteroidi, u malim dozama, ali ponekad dobro deluje i Sulfbsalazm (5-ASA) duže vreme, ali ne zajedno sa kortikosteroidima. Imunosupresivi (Azatioprin, 6-merkaptopurin, ciklosporin) se mogu dati ako postoje ćesta pogoršanja i pored terapije (relapsi) i kada se prekida terapija kortikosteroidima. Antibiotici, каbasta hrana, infuzije, bed rest se preporučuju kod relapsa, izražene aktivnosti i u postojanju komplikacija.
Operacija je indikovana kod opstrukcije creva, stalnog krvarenja, fistula, apscesa ili perforacija, najzad kod rezistencije na sve vidove konzervativnog lečenja. U principu se vrši ograničena resekcija obolelog segmenta, sa termino-terminalnom anastomozom. Prethodno obavezna dobra priprema – transfuzije, antibiotike, standardno lećenje medikamentima, infuzije, parenteralna ishrana.
Kronova bolest Prognoza:
Većina pacijenata ima dobru prognozu, češći su relapsi kod lokacije na tankom crevu nego na kolonu, mortalitet je 2 puta češći nego u ukupnoj populaciji, oko 10% ima jednom godišnje relaps.