Legioneloze su novootkrivene bakterijske bolesti respiratornog trakta čije je otkriće usledilo nakon epiđemične pojave respiratorne bolesti kod učesnika sastanka američkih legionara (Filadelfija 1976 god.), Ubrzo je otkriveni uzroč¬nik legionarske bolesti dobio naziv Legionella pneumophila jer je infekcija bila udružena sa opštim simptomima i teškom pneumonijom. Međutim infekcija može da protekne u blažoj formi u vidu pontijačne groznice.
Legionele su gram negativni, aerobni bacili, podeljene u više vrsta i seroloških grupa. Od ukupno 24 otkivenih vrsta, 14 vrsta uzrokuje bolest ljudi.
Ponašaju se kao fakultativno intracelulami organizmi. Poseduju endotoksin koji se razlikuje od ostalih gram negativnih bakterija i egzotoksin sa hemolizinom i citotoksinom koji smanjuju baktericidnu aktivnost fagocita. Za rast zahtevaju posebna hranilišta, a zbog simbioze sa modrozelenim algama mogu da opstanu u vodi preko godinu dana. Iz tih razloga su vrlo često izvor infekcije kontamini¬rani vodeni ekosistemi u kojima cirkuliše voda u zatvorenom sistemu (ovlaži- vači vazduha).
Legionarska bolest
Vazdušnim putem, aerosoli koji sadrže legionele dospevaju u pluća gde legionele izazivaju fibrinopurulentnu upalu i multilobamu konsolidaciju Proces je obično bilateralan. Pored alveoli tisa koji se karakteriše prisustvom eritrocita, neutrofila, makrofaga, bakterija, eksudacijom fibrina, postoji i inflamacija inter- sticijuma sa edemom, eksudacijom fibrina i ćelijskom infiltracijom. U vrlo teškim slučajevima i kod imunokompromitovanih moguće su hemoragije i nekro¬ze sa stvaranjem multiplih apscesa. Ekstrarespiratome promene kod legionarske bolesti se manifestuju u vidu generalizovane limfadenopatije, hepatosplenome- galije, jer se uzročnik nalazi u RES-u, ali su mogući i miokarditis, perikarditis, pijelonefritis.
Nakon inkubacije od 2-10 dana započinju kliničke manifestacije bolesti. Početak bolesti je nagao sa skokom temperature, jezom, malakslošću. Ubrzo bolesnik postaje tahipnoičan, počinje da kašlje najpre neproduktivno, ali sa mo¬gućim hemoptizijama. Oseća bolove u grudima pa zbog hemoragične ekspektoracije može da se posumnja na plućni embolizam. Zali se na jaku glavobolju, bolove u zglobovima. Vrlo često se javlja mentalna konfuzija, a moguće su i halucinacije, letargija. Kao posledica toksemije prisutni su relativna bradikardija, mučnina, povraćanje, vodenasti prolivi.
U laboratorijskim analizama se zapaža leukocitoza (do 20.000) sa neutro- filijom, ponekada trombocitopenija, porast azotnih produkata, povećana amino- transferazna aktivnost, patološki sediment urina. Radiogra-fija pluća u početku pokazuje mnogobrojne mrljaste senke koje kasnije konfluiraju zahvatajući seg¬mente ili režanj. Moguće su pleuralne efuzije. Regresija radioloških promena je duga, traje mesec dana, a zaostale sekvele su u vidu atelektaza.
Kod nelečenih bolesnika bolest napreduje do vrlo ozbiljnih komplikacija u vidu respiratorne insuficijencije i hipoksije, septičkog šoka, bubrežne insuficijencije.
Dijagnoza bolesti se postavlja na osnovu izolacije uzročnika iz sputuma, bronhijalnog sekreta, pleuralnog izliva, krvi, mokraće. Direktnom imunofluorescencijom se legionela i njeni antigeni može da dokaže u sekretu bronha, tkivima, serumu, urinu, a indirektnim testom specifična antitela u serumu bolesnika.
U lečenju se koristi eritromicin (2-4 g dnevno), rifocin (2×300 mg), a kod sojeva legionela koje ne produkuju beta laktamazu može se ordinirati penicilin G, cefalosporini III generacije.
Pontijak- groznica (Pontiac fever)
Znatno blaži oblik infekcije legionelom koji se karakteriše influenca-like sindromom. Nakon kratke inkubacije od par sati do 2 dana bolest započinje temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima, kašljem, bo¬lom u grudima. Bolest prolazi za sedam dana sa ozdravljenjem.