LEUKEMIJA
(engl. leukemia), maligna neoplazma tkiva koja stvaraju krv; karakterišu je difuzna zamena kostne
srži prethodnicima leukocita koji proliferišu, nenormalan broj i oblik nezrelih belih krvnih zrnaca u
cirkulaciji i infiltracija limfnih žlezda, slezine i jetre. Muškarci dva puta češće obolevaju od žena.
Uzrok leukemije nije jasan. Može da nastane nakon izlaganja jonizujućem zračenju, benzenu ili
drugim hemikalijama koje su toksične za kostnu srž. Rizik za razvoj leukemije je povećan kod osoba
sa Downovim sindromom, Fanconievom anemijom, ataksijateleangijektazijom, Bloomovim
sindromom ili nekim drugim oblicima kongenitalne aneuploidije, ili kod blizanca obolelog od
leukemije. Leukemije se klasifikuju prema predominantnoj ćeliji koja proliferiše, kliničkom toku i
trajanju bolesti. Akutne leukemije najčešće imaju brz, nagao početak i brzo napreduju. Znaci bolesti
su: zamor, bledilo, temperatura, hemoragijski sindrom, bolovi u kostima i zglobovima i recidivne
infekcije. Hronične leukemije se razvijaju postepeno, a znaci slični akutnim oblicima ne razvijaju se
godinama. Dijagnoza i akutnih i hroničnih leu-kemija se postavlja pregledom periferne krvi i kostne
srži. Lečenje se sastoji u davanju kombinacija citostatskih lekova.