MAKROBIOTIKA
(engl. macrobiotics), specifična vrsta ishrane ljudi. Reč „makrobiotika“ nastala je iz dve grčke reči –
macro (veliki) i bios (život). U slobodnom prevodu znači univerzalni pogled na život i zdravlje, pri
čemu način ishrane igra veliku ulogu. Utemeljivač makrobiotike je Georg Oksava (1893 – 1966) iz
Kjota, koji se uspešno lečio od tuberkuloze mrkim pirinčem i jelima od povrća. Makrobiotska ishrana
je istovremeno i „filozofija“ balansiranja namirnica iz tzv. jin i jang grupe. Dnevni unos obezbeđuje
složene ugljene hidrate 73% (žitarice, leguminoze, povrće), masti 15% i proteine 12%. Karakteristične
namirnice u toku dijete su: žitarice (pirinač, pšenica, ječam, proso, kukuruz, zob i dr.); povrće
(krompir, kupus, kelj, šargarepa, praziluk, prokelj); alge; leguminoze (pasulj, grašak, soja, sočivo);
supe od žitarica i povrća; riba i školjke; semenke, orasi; sokovi od jabuka, povrća, čaj od kamilice;
ulja uz malo morske soli. Prednosti makrobiotske dijete su: redukcija ukupnog unosa masti i onih sa
opasnim zasićenim masnim kiselinama, redukcija unosa šećera, slatkiša i alkohola, uz povećanje
konzumacije žitarica i povrća.