MAST
(engl. fat), hranjiva materija, koja obezbeđuje energetske potrebe organizma. To su uglavnom
trigliceridi, koji bivaju hidro-lizirani pod dejstvom fermenata lipaze u masne kiseline i glicerol i
potom apsorbovane kroz zid tankog creva, u kome se ponovo stvaraju neutralne masti, koje putem
limfe i krvi dospevaju u druge organe. Značaj masti nije samo u tome što predstavljaju energetski
koncentrat (1g=9 kcal=37,7kJ), već i u tome što su nosioci vitamina A, D, E i K, kao i esencijalnih
nezasićenih viših masnih kiselina – linolne i linoleinske. Ove kiseline imaju značaj u profilaksi
ateromatoze. Masti su neophodne za izgradnju steroidnih hormona i vitamina D3 – holekalciferola, a
vezane za alfa i beta- globuline, kao lipoproteidi, igraju važnu ulogu u reakciji antigen – antitelo.
Masti su neophodne za sintezu triglicerida, fosfolipida i holesterola, pa su tako neo-phodne za
funkciju lojnih i mlečnih žlezda. Gradivna uloga je u tome što čine 2% svake ćelije. Tako im je uloga
u rastu energije i sekreciji velika. Masti životinjskog porekla su uglavnom estri palmitinske i
stearinske kiseline i glicerola. To su prave ili čvrste masti. Jedina mast životinjskog porekla u tečnom
stanju je riblje ulje. Masti biljnog porekla su uglavnom estri oleinske kiseline. Dobijaju se
presovanjem plodova maslina, žita, suncokreta, bundeve, lana, kikirikija. Ulje iz lana, suncokreta i
kukuruza sadrži velike količine estera linolne i arahidonske kiseline, a ulje kikirikija je bogato
estrima arahidonske kiseline. Biološka vrednost masti zavisi od tačke topljenja i sadržaja vitamina
rastvorljivih u mastima i polinezasićenih masnih kiselina. Ukoliko je tačka topljenja niska, utoliko je
iskoristljivost veća. U dnevnom obroku treba da se obezbede 25 – 30% kalorija, a od toga bar 4%
daju polinezasićene masne kiseline.