MEHANIČKO UDUŠENJE,
mehanička asfiksija, asfiktička povreda (v. udušenje) kod koje je poremećaj ili prestanak disanja
uzro-kovan dejstvom mehaničkog oruđa na organe za disanje. Po mehanizmu nastanka, u sudskoj
medicini ove povrede se dele na dve velike grupe: strangulacione (strangulacija, engl. strangulation,
lat. strangulatio – stezanje) i sufokativne (sufokacija, engl. suffocation, lat. suffocatio – zapušenje).
Strangulacione mehaničke asfiksije nastaju stezanjem organa za disanje (v. trag stezanja), i
obuhvataju: zagušenje (v. zagušenje); zadavljenje (v. zadavljenje); vešanje (v. vešanje) i pritisak na
grudni koš (lat. compressio thoracis) – npr. kod zatrpanih u rudnicima ili pri velikim gužvama na
fudbalskim stadionima, kada su onemo-gućeni disajni pokreti zbog spoljašnjeg pritiska na trup.
Sufokativne mehaničke asfiksije nastaju zapušenjem organa za disanje i obuhvataju: zapušenje nosa i
usta (engl. smothering, gagging, lat. oclusio nasi et oris), npr. šakom ili plastičnom kesom
prebačenom preko glave; zapušenje ždrela i grkljana (lat. obturatio pharyngolaryngis), npr. zalogajem
hrane (tzv. bolus smrt, engl. choking); zapušenje traheje i bronhija (lat. obturatio tracheobronchiorum,
engl. choking), npr. zapušenje traheje klikerom ili zrnom pasulja kod dece; utopljenje (v. utopljenje).