MENINGOKOKNA INFEKCIJA
(engl. meningococcal infection), javlja se spo-radično, u vidu manjih lokalnih epidemija ili postoje
regioni u kojima se održava kao masovna endemijska bolest („meningitično zvono“ u Subsaharijalnoj
Africi). Nastaje posle najčešće asimptomatske kolonizacije nazofaringsa invazivnim sojem
Neisseriae meningitidis, koja se prenosi na druge osobe kapljičnim putem, odnosno direktnim ili
indirektnim oralnim kontaktom. U neepidemijskom periodu nazofaringealna kolonizacija iznosi oko
10%, dok u uslovima gustog smeštaja, odnosno u okolini obolelog može dostići 60 – 80%. Iz
nazofaringsa bakterija se kroz epitel prenosi u sistemsku cirkulaciju. Ako tu ne bude uništena
sinergističkom akcijom antitela, sistema komplementa i fagocitnih ćelija nastaje njena diseminacija
(menin-gokokcemija), koja kod većine obolelih dovodi do razvoja meningitisa. Diseminacija
bakterija najčešće je praćena promenama na koži, koje mogu biti makulo-papulozne, petehijalne ili u
vidu većih ili manjih krvnih podliva u najtežim oblicima bolesti. Između 30 i 40% obolelih ima
kliničke znake meningo-kok-cemije bez meningitisa. Diseminaciju prate povišena temperatura,
mučnina i povraćanje, kojima se pridružuju glavobolja, meningealni znaci i različiti neurološki
poremećaji u slu-čaju razvoja meningitisa, odnosno meningoencefalitisa. Pored meningokokcemije i
meningitisa mogu se javiti i drugi oblici meningokokne infekcije, izazvani samom bakterijom ili
imunološkim reakcijama koje ona pokreće, među kojima su najvažnije: pneumonija, artritis, sinuzitis,
otitis, endoftalmitis, endokarditis, perikarditis, uretritis i endometritis. Dijagnoza bolesti se postavlja
izolacijom odnosno identifikacijom bakterije u krvi i cerebrospinalnoj tečnosti, materijalu uzetom iz
drugih obolelih organa. Lek izbora je pencilin G. Alternativni lekovi kod aler-gičnih osoba ili u
slučaju rezistencije bakterije najčešće su cefalosporini (cefotaksim, ceftriakson) ili hloramfenikol.
Opšta smrtnost od infekcije je oko 10% i vezana je uglavnom za fatalne oblike menigokokne sepse
(do 50%), dok je od samog meningitisa smrtnost oko 5%. Hemoprofilaksa se sprovodi rifampicinom
među osobama u najužem kontaktu sa obolelim, a alternativu čine ciprofloksacin, ofloksacin, odnosno
ceftriakson za trudnice. Efikasna vakcina postoji za infekciju izazvanu serogrupama A, C, W-135 i Y.