MIJELODISPLAZNI SINDROMI
(engl. myelodysplastic syndromes), grupa stečenih malignih oboljenja kostne srži. Javljaju se obično
kod starijih osoba, a karakteriše ih progresivna insuficijencija kostne srž usled pore-mećaja u sve tri
loze (eritrocitnoj, granulocitno/monocitnoj i trombocitnoj lozi), kao posle-dica defekta matične ćelije
hematopoeze. Glavna osobina bolesti je neefektivna hemato-poeza, koja se manifestuje
pancitopenijom u krvi iako kostna srž može biti normocelularna ili čak hipercelularna. Obolenje
može da progredira u akutnu leukemiju, mada većina bolesnika umire pre nego do nje dođe.
Mijelodisplazni sindrom se deli u 5 grupa na osnovu procenta blasta u kostnoj srži i krvi, prisustva
ring sideroblasta i procenta monocita u krvi. To su refraktarna anemija (RA), refraktarna anemija sa
ring sideroblastima (RARS), refraktarna anemija sa viškom blasta (RAEB), refraktarna anemija sa
viškom blasta u transformaciji (RAEB-t) i hronična mijelomonocitna leukemija (CMML).