U stečena obolenja srca se ubraja primarna miokarda bolest odnosno kardiomiopatija koja aficira srčani mišić i ne udružena sa urođenim valvularnim ili koronarnim srčanim bolestima ili sistemskim nepravilnostima. Miokarditis je upalna bolest miokarda izazvana nizom uzročnika. To su najčešće virusi, ali mogu biti i bakteriološke infekce, gljivične i parazitarne. Klinički znaci su: insuficencija srca, bledilo, dospnea, kašalj, uvećana jetra. Uz tihe tonove na srcu, aritme čuje se sistolni šum zbog širenja mitrale valvule i disfunckje papilarnog mišića. Galopni ritam i perikardno trenje ako je upalom zahvaćen i perikard.
Rentgenološki srce je prošireno, slabih pulzacija. EKG: pokaže snižene amplitude QRS kompleksa, produženo AV provođenje, deformace QRS kompleksa, spuštanje ST spojnice, razne aritme. Enzimi CK (kreatin fosfokinaza) i LDH (laktat dehrogenaza) su povišeni. Potrebno jet otkriiti uzročnika pomoću laboratorijskih testova. Lečenje se sastoji od mirovanja u akutnoj fazi bolesti, lečenja dekompenzace srca digitalisom, oksigenoterape, a po potrebi i antibiotika. Nekada tretman digitalisom traje više meseci čak i više i od godinu dana. Koritkosterodidi se preporčuju kod reumatskog karditisa i drugih autoimunih bolesti.
Prema WHO definicija i klasifikacija kardiomiopatija je na: dilatacijske, hipertrofične (hipertrofija LV ili DV, često asimetrična ukuljučuje VS), restrikcijske (ograničena dijastolna funkcija kod smanjenje rastegljivosti miokarda uz proširen LA), aritmogenu kardiomiopatiju DV (progresivno vezivno-masno pretvaranje miokarda DV s aritmijama i iznenadnom smrti), neklasificirane kardiomiopate (fibroelastoza, amiloidoza) i specifične (ishemične valvularne, inflamacijske i metaboličke). Kako se miokarditis i dilatacijska kardiomiopatija u poslednje vreme opisuju kao jedinstveni entiteti, imunohistološke i imunohistohemijske pretrage bioptiranog uzorka su od izuzetne važnosti. Diferenciranje primarane dilatacijske kardiomiopate može se obaviti na osnovu istore bolesti, imunološke serologe, imunološke histologe i rezultata genske hibridizace (postojanje genoma u miokardu). Na osnovu rezultata ovih analiza dilatacijska kardiomiopatija etiološki je: hronični perzistitrajući miokarditis, hronični imunološki miokarditis, hronična virusna bolest, dilatacijska kardiomiopatija nepoznatog uzroka.
Dilatirajuća kardiomiopatija (veliko srce slabe kontraktilnosti) može biti rezultat virusne infekce miokarda. Ovo je retko obolenja ali sumnju treba postaviti kod svog djeteta sa uvećanim srcem i srčanim zatajenjem. EKG: sinusna tahikardija sa LVH, promenama na ST segmentu. Rtg: kardiomegalija sa znacima plućne venske kongeste. Eho stude: dilatirani LV i DV sa reduciranom frakcijom skraćenja uz ponekad intrakavitarni tromb i perikardni izliv, kao i mitralnu regurgitciju (MR). Dijagnoza se postavlja ehokardiografski. Suština terapeutskog režima je podsticanje kontraktilnosti miokarda. Tretman je simptomatski uz diuretike, digoxin, vazodilatatore, anitokoagulancija, antiaritmike. Eventualna uloga steroida i imunoglubulinskih infuzija je kontraverzna. Stanje se obično poboljša spontano, ali neka djeca zahtjevaju i srčanu transplantaciju. Druge kardiomiopate (hipertrofične / restriktivne) su retke u djetinjstvu i obično se odnose na sistemske nepravilnosti (Her, Pompe-ova bolest ili Noonov sindrom).