MOKRAĆNA BEŠIKA
(engl. urinary bladder), sluzokožno-mišićni šuplji organ, prosečnog kapaciteta oko 350 ml. Služi kao
rezervoar za urin između dve mikcije i obav-lja funkciju ekspulzije urina. Nalazi se u prednjem delu
karlične duplje, odmah iza preponske simfize a ispred rektuma odnosno materice kod žena. Puna
mokraćna bešika ima kruškast oblik, sa vrhom upravljenim naviše, ka pupku. Vrh m.b. (apex vesicae
urinariae) nastavlja se središnjom pupčanom vezom (lig. umbilicale medianum), koja je zaostatak
urachusa, intraembrionalnog dela alantoisa. Baza mokraćne bešike upravljena je nadole i nazad i kod
muškarca odvojena je od poda karlične duplje prostatom, semenim kesicama i završnim delovima
semevoda; kod žene je pričvršćena vezivnim tkivom uz prednji zid vagine i uz prednju stranu vrata
materice. Prednji zid mokraćne bešike odvojen je od zadnje strane preponske simfize Retziusovim
prostorom (spatium retropubicum – Retzii). Zadnji zid mokraćne bešike pokriven je peritoneumom,
koji se kod muškarca spušta sve do ušća uretera i dna semenih kesica, a zatim prebacuje na prednju
stranu rektuma, gradeći peritonealni špag, excavatio rectovesicalis. Kod žene između bešike i
rektuma nalazi se materica, koja odiže peritoneum naviše i stvara dva špaga, prednji – excavatio
vesicouterina i zadnji – excavatio rectouterina. Zid mokraćne bešike čine tri sloja: sluzokoža (tunica
mucosa), mišićni sloj (tunica muscularis) i adventicija (tunica adventitia). Spo-ljašnji omotač bešike
sagrađen je od rastresitog vezivnog tkiva, a u predelu zadnje-gor-njeg zida bešike nalazi se i
peritoneum (tunica serosa).