DA LI PRIMENA VEŽBI I FIZIČKE AKTIVNOSTI POMAŽE KOD BOLA I UPALE ZGLOBOVA BOLESNIKA SA REUMATOIDNIM ARTRITISOM?
Kao deo dobre strategije lečenja reumatoidnog artritisa (RA), važno je uključiti fizičku aktivnost i svakodnevno vežbanje. Biti aktivan, jedna je od najboljih stvari koju bolesnik može učiniti za sebe. Međutim, sa obzirom na javljanje straha vezanog za sprovođenje vežbi i povećane fizičke aktivnosti zbog mogućnosti pojačanja bola, oštećenja zglobova ili povreda, bolesnici ih često izbegavaju. Jedan broj bolesnika zbog hroničnog umora, depresije ili prisustva drugih bolesti u samom startu odustaje od primene bilo kakvih vidova vežbanja.
Neaktivnost, pored problema vezanih sa artritisom (povećanje ukočenosti i bola u zglobovima, smanjenja tolerancije na bol, slabosti mišića, sklonosti ka padovima itd. može dovesti do povećanja rizika za nastanak mnogih drugih bolesti uključujući šećernu bolest tip II, kardiovaskularne bolesti, osteoporozu itd.
Iako se vežbanje može činiti teškim treba uvek imati na umu prednosti koje one donosi, a vezano za povećanje funkcije zglobova i smanjenje bolova u njima, jačanje snage kostiju i mišića, podizanje nivoa energije i poboljšanja emocionalnog i mentalnog stanja, smanjenja umora i nivoa depresije, poboljšanja sna, pojačanja funkcije imunog sistema, sprečavanja nastanaka srčanih bolesti i drugih komplikacija koje se javljaju u sklopu reumatoidnog artritisa.
Koja će se vrsta, oblik i nivo fizičke aktivnosti primeniti zavisi od faze i aktivnosti artritisa , postojanja drugih bolesti , opšteg zdravstvenog stanja i stila života svakog bolesnika. Plan i strategiju vežbanja donose zajedno pacijent i lekar ( reumatolog, fizijatar) uz aktivno učešće i ostalih članova medicinskog tima fizioterapeuta i radnih terapeuta.
Pokretanje programa redovnog vežbanja može biti veoma teško pa se stoga pre započinjanja vežbi preporučuje izrada plana sa realnim kratkoročnim ciljevima sa odabirom aktivnosti koje su zabavne, interesantne i odgovaraju ličnosti bolesnika. Savetuje se vežbanje u grupi, sa prijateljima ili članovima porodice.
Postoji nekoliko vrsta vežbi koje bolesnik može uključiti u svoj plan vežbanja.
- Vežbe istezanja i povećanja obima pokreta- bitne su zbog prevencije skraćenja mišića i ograničenja pokreta u zglobovima koji dovode do bola i umanjenja fizičke aktivnosti. Sprovode se polako, lagano, u cilju postepenog povećavanja obima pokreta u zglobu. Preporučuje se da se vežbe sprovode svaki dan po mogućnosti i po dva puta dnevno, istežući svaki mišić ili što više njih, a 3-10 puta je potrebno uraditi pun obim pokreta u zglobu.
- Vežbe snage –povećavaju snagu mišića i pri njihovom izvođenju mogu se koristiti tegovi ili elastične trake. Postoji više vrsta ovih vežbi: statičke u kojima se zglob prilikom kontrakcije mišića ne pomera, dinamičke –zglob se pomera uz stalan ili promenjiv otpor ( ne primenjuju se na otečenom zglobu).
- Aerobik vežbe – imaju za cilj podizanje opšteg zdravstvenog stanja i pri njihovom izvođenju aktivira se velika grupa mišića u telu. Primer ovih aktivnosti je brz hod, plivanje, vožnja bicikla, ples.
Pri sprovođenju vežbi treba se pridržavati sledećih preporuka: vežbati kad su znaci bolesti umereno izraženi, pri inteziviranju znakova upale i ukočenosti u zglobovima odmor je obavezan, svakodnevno treba sprovoditi vežbe istezanja i povećanja obima pokretljivosti u zglobovima, pretežno primenjivati statičke vežbe, preterano vežbanje može dovesti do pojačavanja tegoba.
U hroničnoj, mirnoj fazi preporučuje se 30 min. umerene fizičke aktivnosti i 20min. aerobik vežbi 2-3 puta nedeljno, dok u akutnoj fazi bolesti treba vežbati vežbe istezanja i povećanja obima pokreta, statičke vežbe (s tim da spauze u toku vežbi treba da budu dvostruko duže).
Od drugih fizičkih aktivnosti bolesnicima sa RA preporučuje se: Yoga i Tai chi –koji povećavaju elastičnost mekotkivnih struktura zgloba i obim pokreta zglobova, plivanje, aerobik u vodi, vožnja biciklom, šetnja, ples.
Pojava ili inteziviranje bolova u toku ili neposredno posle vežbanja u zglobovima i mišićima pri izvođenju pokreta, osećaj pritiska u glavi, glavobolje, mučnine, vrtoglavice a kasnije pojava umora, razdražljivosti, nesanice, gubitak apetita, mogu govoriti da je došlo do preopterećenja prilikom vežbanja.
U razrešavanju dileme da li započeti vežbanje ili ne uvek treba imati na umu da su fizički aktivni bolesnici zdraviji, srećniji i žive duže od onih koji su neaktivni.
Reference:
- Verhoeven F. et al. Physical activity in patients with rheumatoid arthritis. Joint Bone Spine. 2016; 83(3):265-270.
- McKenna S. et al. Sleep and physical activity: a cross-sectional objective profile of people with rheumatoid arthritis.Rheumatology international.2018;38(5):845-853.
- Iversen M.D et al. Physical activity and correlates of physical activity participation over three years in adults with rheumatoid arthritis.Arthritis care & research.2017;69(10):1535-1545.
- Metsios, George S., and George D. Kitas.Physical activity, exercise and rheumatoid arthritis: effectiveness, mechanisms and implementation. Best Practice Research Clinical Rheumatology.2018;32(5):669-682.
- Burghardt R.D et al. The impact of physical activity on serum levels of inflammatory markers in rheumatoid arthritis: a systematic literature review. Rheumatology international.2019;39(5):793-804.
Ass. dr sci.med. dr Tanja Janković