Nefrolitijaza podrazumeva prisustvo kamenaca u bubrezima, najčešće u bubrežnoj karlici i čašicama. Najčešći sastojci bubrežnih kamenaca su: soli kalcijuma (fosfati i oksalati), mokraćna kiselina, amonijum — magnezijum – fosfat (struvit) i cistin. Osnovu kamenca čini jezgro – razgrađene ćelije – mukoproteini, oko koga se talože kristali gore navedenih jedinjenja. Kamenci su različitih veličina: veliki, koraliformni kamenci koji ispunjavaju bubrežnu čašicu i karlice (struvit, kalcijum fosfat); mali, 3-5 mm (kalcijum oksalat); pesak (kristali jedinjenja koji stvaraju kamence).
Etiologija
I. ekscesivno izlučivanje relativno nerastvorljivih sastojaka urina:
II. fizičke promene urina
III. jezgro za formiranje kalkulusa:
IV. deformiteti bubrega (urodeni ili stečeni):
Patogeneza: Gubitak ravnoteže izmedu 2 najvažnije uloge bubrega: Čuvanje vode i izlučivanje nepotrebnih susptanci iz 1 organizma.
Klinička slika i simptomi:
Fizički nalaz: osetljivost na palpaciju u slabinskom predelu (veterinar- *ka perkusija – sukusija); abdominalna distenzija;
Komplikaclje: Infekcija i hidronefroza (zbog začepljenja puteva kamenom).
Nefrolitijaza dijagnoza
Anamneza i pregled, laboratorija – mikro – i makrohematurija, piurija, sediment mokraće – kristali ukazuju na sastav kamena; hemijska analiza kamenca.
EHO bubrega otkriva hidronefrozu i veće kamence, može i sitne ali ne uvek.
RTG – nativni snimak abdomena registruje senku kamenca, osim kada je radiotransparentan (uratni). Ekskretomi i retrogradni urogrami odreduju mesto i stepen opstrukcije, i za potvrdu radiotransparentnih kamenaca.
Diferencijalna dijagnoza: Akutni pijelonefritis, nefrokalcinoza, tumori bubrega, TBC bubrega, infarkt bubrega.
Terapija i lečenje nefrolitijaze
I Konzervativno lečenje:
II Hirurško lečenje: apsolutne indikacije – začepljenje mokraćnih puteva, česte bubrežne kolike, obilne hematurije; relativne indikacije – veliki kamencL