Konvulzije se najčešće javljaju u novorođenačkoj dobi. Povećani rizik napada može biti posledica osjetljivosti i ranjivosti mozga za vreme brzog rasta i razvoja, kao i velikog broja različitih potencijalno štetnih faktora koji su karakteristični za ovu dob, a mogu dovesti do ozlede mozga. Napadi su vrlo često prvi i jedini znak disfunkce centralnog nervnog sistema (CNS) kod novorođenčeta.
Neonatalni napadi se definiraju kao abnormalni, paroksizmalni, ponavljani, stereotipni klinički događaji, bez obzira na njihov patofiziološki mehanizam. Različiti tipovi napada imaju specifične patofiziološke mehanizme (epileptične ili ne-epileptične) koji se moraju utvrditi radi precizne dijagnoze i lečenja. Mnogi faktori igraju ulogu u genezi ovih napada, od genetskih, metaboličkih, preko hipoksično ishemične encefalopate, do traume.
Kliničke manifestace ovih napada je vrlo teško interpretirati na osnovu opservace ovih pacenata. Postoje brojne podele ovih napada, ali je najčešća po kliničkim manifestacijama na:
1. Fokalne kloničke Ponavljane ritmičke kontrakce grupa mišića ekstremiteta, lica ili trupa, koji mogu biti unifokalni ili multifokalni
2. Fokalne toničke Održavanje nenormalnog položaja jednog ekstremiteta, asi-metričnog položaja trupa, devijace očiju, koji se ne mogu vratiti u normalan položaj
3. Mioklone Aritmične kontrakce grupa mišića ili ekstremiteta koje se obično ne ponavljaju, ali se mogu javiti u sporim serijama
4. Generalizirane toničke Simetrično održavanje nenormalnog položaja jednog ekstremiteta, trupa, vrata, koji mogu biti fleksorni, ekstenzorni, mešani
5. S očnim znacima Nasumični nekoordinirani pokreti očnih jabučica, ili nistagmus
6. Oralno-bukalno-lingvalni Sisanje, žvakanje, mljackanje, protruzija jezika
7. Pokreti kretanja Pokreti rukama kao da pliva ili vesla, pokreti nogama kao da vozi bicikl
Ako identificiramo specifični uzrok neonatalnih napada koji se može lečiti, prvo treba njega lečiti. U nekim slučajevima to je jedini tretman koji je potreban. Ovaj tretman se obično sastoji u lečenju hipoglikeme, hipokalceme, hipomagnezeme, deficence piridoksina. Antiepileptik prvog izbora za akutni tretman neonatalnih napada je phenobarbiton (20 mg/kg i.v. doza punjenja, slede doze od 10 mg/kg dok se ne postigne nivo u serumu 20-40 ug/ml). Također možemo upotrebiti phenytoin ili benzodiazepine. Ako su neonatalni napadi rezistentni na terapiju, mogu se primeniti drugi lekovi: carbamazepine, Navalproat, clonazepam, paraldehyde, lidocain.