Pod nazivom neonatalni hepatitis podrazumeva se akutno oštećenje jetre izazvano infekcijama u novorođenčadi i u prva tri meseca dojenčadi. Najčešći uzročnici su virusi, ali ga mogu izazvati i drugi mikroorganizmi, baktere protozoe:
1. Virusi:
Virus B hepatitisa, Virus rubeole, Citomegalovirus, Coxscakie B virus, Echo virusi, Virus herpesa, virus varicele, Adenovirusi, Epstein-Barrov virus
2. Bakterije:
Treponema palidum, Listerija monocitogenes, E. coli, Streptokokus B, Bacil tuberkuloze
3. Protozoe
Toksoplasma gondii
Prenošenje infekcije
Infekcija se može preneti na fetus u toku trudnoće, na novorođenče za vreme porođaja, ili postnatalno. Mada placenta predstavlja efikasnu bareru i štiti plod od mnogih štetnih utjecaja, izvjesne infekce mogu se kroz nju preneti od majke na fetus (rubeola, toksoplazmoza, citomegalovirusna bolest, sifilis, virusni B hepatitis). Značajno je naglasiti da se virus rubeole prenosi preko placente na embrion u prva tri meseca, u periodu embriogeneze, i izaziva teška oštećenja više organa. Druge infekce se prenose na fetus krajem trudnoće, u toku porođaja ili kasne postnatalno na novorođenče direktnim kontaktom s majkom ili preko njenih ekskreta, koje postaje hronični nosilac kao što je B hepatitis.
Klinička slika: Infekcija novorođenčadi je često asimptomatska. Ovisno o uzročniku, klinički znaci se mogu ispoljiti prvih dana posle rođenja ili tek posle inkubace od nekoliko sedmica. Novorođenčad koja su inficirana u toku gestace često imaju malu tjelesnu težinu na rođenju, a žutica se javlja krajem prve ili u drugoj sedmici života, promenjivog je intenziteta i karaktera holestazne žutice. Stilice mogu biti prolazno blede, a mokraća je skoro uvek tamne boje i ostavlja žutu boju na pelenama. Opće stanje dece može biti izmenjeno, gubitak apetita, slabe napreduju, a kasne nastaju gastrointestinalni poremećaji, kod izvjesnog broja respiratorni i kardiovaskularni. Neki od navedenih uzročnika izazivaju prvenstveno oštećenje centralnog nervnog sistema, praćeno konvulzijama, mišićnom hipotonijom, izmenom obima glave (mikrocefalija, hidrocefalus). Zatim infekce citomegalovirusom ili virusom herpesa izazivaju karakteristične promene na koži, virusom rubeole urođene srčane mane. Jetra je uvećana, posebno njen levi lobus, u svih bolesnika s neonatalnim hepatitisom, a česta je i splenomegalija. Usled dugotrajne holestaze i smanjenog izlučivanja žuči u creva, masti se vare nepotpuno, nastaje steatoreja i deficit liposolubilnih vitamina.
Ispitivanje bolesnika
Dijagnoza neonatalnog hepatitisa se zasniva na anamnezi, fizikalnom nalazu i rezultatima rutinskih laboratorijskih nalaza – hematološkim, bakteriološkim i serološkim ispitivanjima, kao i testovima na funkciju jetre. Hepatobilijarna scintigrafija je bitna za utvrđivanje prolaznosti žučnih puteva, a radiološkim pregledom mogu se otkriti intrakranijalne mikrokalcifikace, koje ukazuju na infekciju citomegalovirusom ili toksoplazmom. Biopsija jetre i histološki pregled dobenog tkiva daje uvid u stanje hepatocita i portnih prostora.
Lečenje
Lečenje je uglavnom simptomatsko, a specifične terape nema. Adekvatna ishrana i korekcija dehidrace su od bitnog značaja. Liposolubilni vitamini se daju kao supstituciona terapija za prevenciju krvarenja. Rahitis se prevenira i leči vitaminom D. Holestiramin i fenobarbiton deluju holeretično i snižavaju nivo bilirubina u krvi. Posljednjih godina u lečenju infekce virusom herpesa primenjuje se acyclovir, a bakterijske infekce se uspješno leče antibioticima.