Oko 15% brakova je neplodno. Muški faktor je odgovoran u 40% slučajeva, ženski faktor u 40%, a oba supružnika u 20%.
Oko 15% brakova je neplodno. Muški faktor je odgovoran u 40% slučajeva, ženski faktor u 40%, a oba supružnika u 20%. Uzroci mogu biti: endokrini (poremećaj funkcije hipotalamusa, hipofize, nadbubrežnih žlezda ili štitaste žlezde, sistemske bolesti), defekt u spermatogenezi (lekovi, slabost funkcije seminifemih tubula), opstrukcija dulctusa (kongenitalna i stečena), bolesti prostate, retrogradna ejakulacija, antitela na spermatozoide ili semenu tečnost, anatomski defekti penisa, varikokele skrotuma.
Dijagnoza se postavlja na osnovu pregleda spermograma. Normalan nalaz ukazuje na normalnu endokrinu funkciju i spermatogenezu, kao i intaktan transportni sistem. Ako nalaz nije uredan, treba uraditi najmanje dva pregleda u razmaku od tri meseca (neophodno vreme za normalan ciklus spermatogeneze i dolazak zrelih spermatozoida kroz seminifeme duktuse), te posle dobijanja dva rezultata koja nisu dobra, treba sprovesti ispitivanje radi otkrivanja osnovnog uzroka.
Ako su osnovni uzroci uporemećaju funkcije drugih endokrinih žlezda, terapija se sastoji od lečenja osnovne bolesti uz primenu lekova, kao štoje navedeno kod hipogonadizma. Kod opstrukcije kanala epkliclimisa moguće je uraditi operativni zahval, ali se pozitivni rezultati dobijaju samo u 20% operisanih. Bolji terapijski uspesi himrškog lečenja postižu se kod osoba sa varikokclorn i anatomskim defektom penisa. U slučaju stvaranja antitela na spermatozoide treba pokušati sa davanjem kortikosteroida. Kod trajne oligospermije može se pokušati inscminacija semene tečnosti, posle izdvajanja samo vitalnih spermatozoida u uterus bračnog partnera.