Tokom života na brigu i nerviranje protraćimo pet godina. Odrasla osoba se oko nečega sekira u proseku dva sata dnevno.
Nerviranje samo po sebi i ne bi bilo toliko strašno, pa makar bilo i bezrazložno, da ono ne izaziva brojne druge posledice. Anksioznost, na primer, koja onda dovodi do prave „lančane reakcije“. Kad smo anksiozni, ne možemo da se skoncentrišemo ni na šta, pa ni na posao, onda nam se potrkade neka greška, pa se „žderemo“ još više, muči nas nesanica, svađamo se sa partnerom ili članovima porodice…
Zabrinutost ne rešava problem, samo ga pogoršava. Ako vas nešto muči, i sami znate da imate samo dve opcije: da rešite problem (ako je moguće) ili da se pomirite sa situacijom (ako ne možete da rešite problem).
Kad to imamo u vidu, prilično je neracionalno potrošiti pet godina života na sekiraciju…