Zavisno od geografskog područja i osetljivosti primenjenih postupaka, polinodozna struma je česta i zahvata između 1 i 12% populacije. Netoksična polinodozna struma je mnogo češća u žena nego u muškaraca sa većomprevalence u starijih.
Zavisno od geografskog područja i osetljivosti primenjenih postupaka, polinodozna struma je česta i zahvata između 1 i 12% populacije. Netoksična polinodozna struma je mnogo češća u žena nego u muškaraca sa većomprevalence u starijih. Mnogoje češća u područjima sanedovoljno j oda ali se nalazi i u oblastima sa dovoljnom količinom joda u vodi i hrani, ispoljavajući mnogostruke genetske, autoimunske i spoljašnje uticaje u patogenezi.
Pojedinačni bolesnici ispoljavaju velike varijacije u veličini čvorova. Histologija otkriva spektar morfoloških shka koje se kreću od hipercehilamih podračja do cista ispunjenih koloidom. Obično se nalazi veoma izražena fibroza a mogu da se vide i hemoragijske i hmfocitne infiltracije. Primenom molekulskih tehnika, otkriva se da je većina nodusa u polinodoznoj stmmi poliklonskog porekla, ukazujući na hiperplastični odgovor na lokalno proizvedene činioce rasta i citokine. Tireostimulišući hormon, koji obično nije povišen, može da ima olakšavajuću ili pomoćnu ulogu u nastanku netoksične polinodozne strume. Unutar polinodozne strume mogu se naći i monoklonske lezije, što ispoljava efekte genskih mutacija koje potpomažu selektivni napredak u rastu progenitorske ćelije.
Klinička ispoljavanja. Većinabolesnika sa netoksičnom polinodoznom strumom su asimptomski i po definiciji eutiroidni. Polinodozna netoksična struma se tipično razvija tokom niza godina i otkriva se na rutinskom fizikalnom pregledu ili je obolela osoba zapaža kao zadebljanje na vratu. Ako je struma dovoljno velika, u konačnom ishodu može da dovede do pojave smetnji zbog pritiska koje ispoljavaju kao teškoće kod gutanja, respiracijskiporemećaji (pritisakna dušnik) ili pletora (venska kongestija), ali su ovi simptomi retki. Simptomatske polinodozne strume su obično vrio velike i/ili razvijaju područja fibroze koja izaziva kompresiju. Iznenadnibolupolinodoznoj strumi j e obično izazvan krvavljenjem u čvorove ali predstavlja i mogućnost invazivnog maligniteta. Promuklost koja ukazuje na zahvatanje povratnog grkljanskog živca takode ukazuje na mogući malignitet.
Dijagnoza. Na pregledu, tireoidna arhitektura je izmenjena i mogu se videti mnogobrojni čvorovi različite veličine. Substcrnalna struma je sumnjiva kada postoji pozitivan Pembertonov znak. Pošto su mnogi čvorovi smešteni duboko u tiroidnom tkivu ili se nalaze pozadi odnosno substemalno nije uvek moguće da se palpacijom otkriju svi nodusi. Merenjem TSH treba da se isključe subklinički hiper ili hipotireoidizam alije tireoidna funkcija obično normalna. Devijacija dušnikaje česta ali je obično potrebno da kompresija pređe 70% prečnika dušnika da bi se primetio značajan poremećaj u prolaznosti disajnog puta. Kompjuterizovana tomografija ili magnetna rezonanca se koriste uproceni anatomije strume i stepena substemalne ekstenzije koja je obično mnogo veća nego što se može proceniti fizikalnim nalazom. Barijumska pasta pomaže u otkrivanju kompresije jednjaka. Polinodozna struma ne predstavlja predispoziciju za tiroidni karcinom ili agresivnije forme kaicinoma. Zbog toga, pošto nije moguće uraditi biopsiju svih nodusa, ovu intervenciju treb;i uraditi kada postoji znatna sumnja na malignitet i to uraditi biopsiju dominantnog ili sumnjivog nodusa.