Dr Dubravka Panić, OB Pirot
Urinarna inkontinencija podrazumeva tegobe uzrokovane nevoljnim gubitkom urina i predstavlja ozbiljan higijenski i socijalni problem za tu osobu.To je problem koji često susrećemo u svakodnevnoj urološkoj praksi i koji značajno remeti kvalitet života pacijenta.
Smatra se da oko 1/3 žena starijih od četrdeset godina ima problema sa urinarnom inkontinencijom. Zastupljenost urinarne inkontinencije u odnosu na ostala hronična oboljenja kod sredovečnih žena je značajna, jer se onanalazi ispred hipertenzije i dijabetesa.
U osnovi razlikuju se dva glavna tipa nevoljnog gubitka urina, a to su stres urinarnainnkontinencija i sindrom hiperaktivne bešike.Kod 1/3 pacijenata postoji kombinacija ova dva tipa, odnosno mešoviti tip inkontinencije.
Stres urinarna inkontinencija predstavlja nevoljan gubitak urina kroz uretru pri naglom povećanju intraabdominalog pritiska u odsustvu detruzorne kontrakcije. To se dešava kada se pacijentkinja nakašlje, kija, prilikom fizičke aktivnosti, pri hodanju….
Osnova za nastanak ovog tipa urinarne inkontinencije leži u hipermobilnosti uretre, zbog slabosti potpore mišića karličnog dna.Kao glavni etiološki faktori za stres urinarnu inkontinenciju izdvajaju višekratni porođaji, hirurške intervencije u maloj karlici i gojaznost.
Ovaj tip inkontinencije rešava se minimalno invazivnim hirurškim procedurama gde se ugrađuje arteficijalna mrežica oko uretre. Pozitivni rezultati hirurških intervencije dodatno mogu biti naglašeni primenom preparata, koji zbog svog sastava utiču na jačanje mišića pelvičnog dna, kakav je INCOVENAL® comfort, koji predstavlja prvu nehormonalnu terapiju stres incontinencije sa jedinstvenim sadržajem aktivnih supstanci: CELcomplex (ekstrakt lana, bundeve i rastavića), vitamin d3,magnezijum i vitamin c.
Drugi tip urinarne inkontinencije predstavlja sindrom hiperaktivne bešike koji karakteriše iznenadan i jak nagon na mokrenje koji se ne može odložiti i pre nego što je mokraćna bešika ispunjena urinom.Simptomi koji su karakteristični za hiperaktivnu bešiku su:
– mokrenje više od 8 x u toku dana
– višekratno noćno mokrenje
– nemogućnost zadržavanja urina i pre nego stigne u toalet
Statistički podaci govore da se kod nas samo mali broj pacijenata sa simptomima hiperaktivne bešike obraća lekaru za pomoć i njih samo 5% se aktivno leči, dok je u zapadno evropskim zemljama njihov procenat veći od 30 %.
Problemi sa hiperaktivnom bešikom češće se susreću kod muškaraca, dok je stres urinarna inkontinencija predominantno zastupljena kod žena.
Dijagnozu urinarne inkontinencije postavlja urolog sprovodeći predviđeni algoritam dijagnostičkih procedura kako bi se verifikovalo njeno prisustvo. Od presudnog značaja je da se pacijent koji prepozna njene simptome javi lekaru, kako bi se pravovremenopostavila dijagnoza i otpočelo sa terapijom, jer je uspeh lečenja tada višestruko bolji.
Centralno mesto u lečenju hiperaktivne bešike zauzima medikamentozni tretman, dok je sprovođenje hirurških procedura veoma retko i rezervisano za najteže slučajeve.
Okosnicu medikamentoznog tretmana čine antimuskarinski lekovi čija primena dovodi do blokade njihovih receptora, što dovodi do relaksacije bešike i inhibicije kontrakcija njenog zida.Primenom medikamentozne terapije uspešnost se postiže kod 90% pacijenata sa hiperaktivnom bešikom čime se umnogome prevazilazi i rešava njihov problem.
U početku lečenja ovih bolesnika se primenjuje konzervativni tretman, uvodi se modifikacija ishrane i unosa tečnosti, trening mokraćne bešike i antimuskarinski lekovi (solifenacin, trospijum hlorid, tolterodin). Ovi lekovi daju značajan doprinos u lečenju OAB i predstavljaju oslonac u savremenoj terapiji. Blokadom muskarinskih receptora u zidu mokraćne bešike smanjuje se kontraktilnost i osetljivost detruzora.
Smatra se da pravovremena i odgovarajuća terapija može uticati na smanjenje morbiditeta i prevenciju komplikacija. Cilj lečenja OAB antimuskarinskim lekovima jeste da se osigura bezbedna i dugoročna simptomska terapija, koja istovremeno dovodi do poboljšanja kvaliteta života i zadovoljstva pacijenata, uz značajne uštede za pacijenta i društvo.