NOMA
(engl. noma, lat. cancrum oris), progresivno, destruktivno, gangrenozno oboljenje mekih tkiva i
kostiju lica, izazvano udru-ženom infekcijom fuzospirohetom i/ili streptokokom (Streptococcus
haemoliticus, Bacilius fusiformis i Treponaema Vinceti). Rani simptom je pojava male vezikule ili
ulcera na bukalnoj ili gingivalnoj sluzokoži koja rapidno postaje nekrotična, šireći se na okolna tkiva
vilica, usana i obraza i proizvodeći smrdljivu, tamnu gangrenoznu masu okruženu induracionim
tkivom žute cakline. Povremeno mogu biti obuhvaćeni jezik i nepce. Bol, visoka temperatura, opšta
slabost su prateće pojave. Komplikacije mogu dovesti do pneumonije i toksemije. Praćena je visokim
mortalitetom. Opisana je kao najteža komplikacija morbila kod dece koja su prethodno bila u
izraženoj malnutriciji. Pojavljuje se i kod iznurenih odraslih osoba kao i kod zatvorenika
koncentracionih logora. Bolest se i danas povremeno javlja u Indiji. Naziva se još i ulcer corrosive,
stomatitis gangrenosa, stomatonecrosis. Leči se antibioticima koji deluju na Gram-negativne
anaerobe, lokalno i sistemski uz debridman.