NUKLEARNOMEDICINSKA TERAPIJA
(engl. radionuclide therapy), lečenje pomoću otvorenih izvora jonizujućeg zračenja, vrsta
radioterapije. Zasniva se na selektivnoj, or-gan-specifičnoj i kompartmanskoj lokaliza-ciji
radioaktivnih lekova i, često, njihovoj metaboličkoj inkorporaciji u ciljnim organima i tkivima.
Terapijsko dejstvo ostvaruju b čestice radiofarmaka sprečavanjem deobe ozračenih ćelija ili
indukcijom apoptoze. Cilj terapije je smanjenje funkcije ili delimična ili potpuna destrukcija
ozračenog tkiva. Ishod n.t. je u funkciji apsorbovane doze zračenja u tkivu. Apsolutne
kontraindikacije za primenu bilo koje vrste n.t. su trudnoća i dojenje. N. t. benignih bolesti štitaste
žlezde: vrsta radikalne terapije hipertireoidizma tipa Gravesove bolesti, polinodozne toksične strume
i autonomnog hiperfunkcionišućeg tireoidnog nodusa (Plummerova bolest, toksični adenom).
Radioafarmak izbora u ovom slučaju je 131I u obliku natrijum jodida. Terapijska doza 131I se
aplikuje per os u vodenom rastvoru ili u želatinskim kapsulama. Veličina doze, čiji je raspon od 74 –
1.000 MBq (2 – 27 mCi) zavisi od vrste hipertireoidizma, veličine strume i brzine akumulacije joda u
štitastoj žlezdi. Najveći deo unete terapijske doze radiojoda se akumulira u štitastoj žlezdi, a ostatak
izlučuje mok-raćom, pljuvačkom i stolicom, a manjim delom se vezuje u želudačnoj sluznici i
horioidnom pleksusu. Terapijsko dejstvo radioaktivnog joda ostvaruju b čestice sprečavajući deobe
hiperaktivnih tireocita i indukcijom apoptoze. Na ishod radiojodne terapije utiču veličina doze, broj
hiperaktivnih tireocita u momentu lečenja i njihova radiosenzitivnost. Ako je potrebno terapija sa
131I se ponavlja u tromesečnim intervalima. Indikovana je kod bolesnika s čestim recidivima bolesti
i kada je hirurška intervencija kontraindikovana. Naj-značajnija neželjena posledica terapijske primene
131I je trajna tireoidna insuficijencija; N.t. malignih bolesti štitaste žlezde, prime- njuje se kod
bolesnika s inoperabilnim karcinomima visokodiferentovanih tireocita i njihovim metastazama i kod
operisanih bolesnika radi ablacije preostalog maligno alterisanog tkiva štitaste žlezde. Radiofarmak
iz-bora je 131I. Terapija se sprovodi u nski građenim bolničkim odelenjima u kojima postoje
uslovi za bezbednu i adekvatnu pos-terapijsku negu lečenih. Veličina doze je u rasponu od 3.7 – 11,1
GBq (100 – 300 mCi). Neželjene posledice lečenja mogu da budu privremena mijelosupresija,
sijaloadenitis i smanjeno lučenje pljuvačke, a retko, trajna insuficijencija pljuvačnih žlezda; N.t.
mijeloproliferativnih bolesti, u terapiji prave crvene policitemije i esencijalne trombocitoze
upotrebljava se Na332PO4 u dozi od 74 – -111 MBq (2-3 mCi) po kvadratnom metru površine tela
bolesnika. Posle i.v. ubrizgava-nja, radiofarmak se aktivno akumulira u nukleinskim kiselinama ćelija
koje se brzo dele, ćelijama koje sintetišu belančevine i u kortikalnim zonama kostiju. Terapijsko
dejstvo 32P zasniva se pretežno na supresiji deoba hiperproliferativnih ćelija, a manje na njihovoj
destrukciji. Terapija pomoću 32P može se ponavljati svaka tri meseca, sve do postizanja
odgovarajućeg terapijskog efekta. Neželjene posledice primene 32P su leukopenija i
trombocitopenija; nuklearnomedicinska sinoviektomija kolenog zgloba, upotrebljava se 90Y u obliku
čestica silikatnog ili citratnog koloida. Veličina doze je u rasponu od 185 – 222 MBq (5-6 mCi).
Posle aseptičkog ubrizgavanja radiofarmaka u imobilisani koleni zglob, čestice koloida prodiru u
površne ćelije sinovije, izazivaju intenzivnu inflamatornu reakciju, nekrozu i demarkaciju njenog
površnog sloja. Neželjene posledice primene 90Y su intraartikularni izlivi, alergija i, veoma retko,
aberacije hromozoma; nuklearno-medicinska sinoviektomija metakarpofalangealnih,
metatarzofalangealnih i interfalangealnih zglobova, upotrebljava se 169Er citrat ili koloid. Veličina
doze zavisi od vrste zglobova koji se leče a u rasponu je od 10 – 40 MBq (0,27-1 mCi). Posle
aseptičkog ubrizgavanja radiofarmaka u imobilisane zglobove,b čestice izazivaju koagulacionu
nekrozu i demarkaciju površnih ćelija sinovije. Manje čestice koloida mogu limfnim putevima da se
akumuliraju u regionalnim limfnim žlezdama; nuklearnomedicinska sinoviektomija zgloba kuka,
ramena, lakta, ručja i stopala, upotrebljava se 186Re sulfid ili koloid. Veličina doze zavisi od vrste
zgloba koji se leči a u rasponu je od 37 – 150 MBq (1 – 4 mCi). Posle aseptičkog ubrizgavanja
radiofarmaka u imobilisan zglob,b čestice izazivaju koagulacionu nekrozu i demarkaciju površnih
ćelija sinovije. Ako je lečeni zglob nepotpuno imobilisan manje čestice koloida mogu limfnim
putevima da se akumuliraju u regionalnim limfnim žlezdama; n.t. malignih izliva u pleuralnoj ili
peritoneumskoj šupljini, upotrebljava se 90Y u obliku čestica silikatnog ili citratnog koloida.
Veličina doze je u rasponu od 2,6 – 4 GBq (70 – 110 mCi). Radiofarmak se rastvara u fiziološkom
rastvoru i ubrizgava u pleuralnu ili peritoneumsku šupljinu u kojoj se nalazi maligni izliv. Čestice
koloida prodiru u maligne ćelije u efuzatu i izazivaju njihovu nekrozu. Neželjene posledice su
alergija i, retko, aberacije hromozoma; N.T. tumora tkiva neuroektodermnog porekla, u terapiji
inoperabilnih feohromocitoma, neuroblastoma, paraganglioma, medulskog karcinoma štitaste žlezde i
karcinoida primenjuje se 131I-MIBG. Pre davanja terapijske doze neop-hodna je privremena
farmakološka blokada štitaste žlezde. 131I-MIBG se unosi u venu, sporom infuzijom u dozi od 3,7 –
11,1 GBq (100 – 300 mCi). Veličina doze zavisi od vrste tumora, uzrasta i telesne mase bolesnika. Po
ubrizgavanju radiofarmak se aktivnim transportom i pasivnom difuzijom akumulira u
neurosekretornim granulama ćelija zdravog adrenergičkog tkiva (srž nadbubrežnih žlezda,
simpatikusni deo nervnog sistema, pljuvačne žlezde, srčani mišić) i ćelijama tumora hromafinih tkiva.
Terapijski efekat zasniva se na joni-zujućem dejstvu -b- čestica nastalih raspadom atoma 131I.
Povoljne farmakološke efekte 131I-MIBG umanjuju blokatori b receptora, simpatikomimetici,
blokatori kalcijumovih kanala, triciklični antidepresivi. Zbog relativno velikih radijacionih doza i
trajanja lečenja poseban logistički problem čini zdrav-stvena nega lečenih. Neželjene posledice
terapije sa 131I-MIBG mogu biti muka, povra-ćanje i privremena ili trajna supresija aktivnosti
kostne srži; palijativna N.T. bolova , u palijativnoj terapiji bolova izazvanih metastazama malignih
tumora u kostima najčešće se koristi 89Sr i, nešto ređe 186Re. Prosečna terapijska doza 89Sr je 150
MBq (4 mCi). Posle i.v. ubrizgavanja, radiofarmak se akumulira u zonama intenzivne osteoblastne
aktivnosti. Na biodistribuciju 89Sr utiču prokrvljenost kosti, aktivnost osteoblasta i svi činioci
homeostaze kalcijuma. Povoljni tera-pijski efekti 89Sr zasnivaju se na direktnom dejstvu b čestica na
maligne ćelije i okolnu kost. Ana-gezički efekti traju nekoliko meseci, a po po-trebi terapija se
ponavlja u tromesečnim intervalima. Neželjene posledice su prolazna leukopenija i trombocitopenija.
Mijelotoksi-čki efekti su kumulativni. V. Radioimunoterapija.