NUKLEARNOMEDICINSKA TERAPIJA
(engl. radionuclide therapy), lečenje pomoću otvorenih izvora jonizujućeg zračenja, vrsta
radioterapije. Zasniva se na selektivnoj, or-gan-specifičnoj i kompartmanskoj lokaliza-ciji
radioaktivnih lekova i, često, njihovoj metaboličkoj inkorporaciji u ciljnim organima i tkivima.
Terapijsko dejstvo ostvaruju b čestice radiofarmaka sprečavanjem deobe ozračenih ćelija ili
indukcijom apoptoze. Cilj terapije je smanjenje funkcije ili delimična ili potpuna destrukcija
ozračenog tkiva. Ishod n.t. je u funkciji apsorbovane doze zračenja u tkivu. Apsolutne
kontraindikacije za primenu bilo koje vrste n.t. su trudnoća i dojenje. N. t. benignih bolesti štitaste
žlezde: vrsta radikalne terapije hipertireoidizma tipa Gravesove bolesti, polinodozne toksične strume
i autonomnog hiperfunkcionišućeg tireoidnog nodusa (Plummerova bolest, toksični adenom).
Radioafarmak izbora u ovom slučaju je 131I u obliku natrijum jodida. Terapijska doza 131I se
aplikuje per os u vodenom rastvoru ili u želatinskim kapsulama. Veličina doze, čiji je raspon od 74 –
1.000 MBq (2 – 27 mCi) zavisi od vrste hipertireoidizma, veličine strume i brzine akumulacije joda u
štitastoj žlezdi. Najveći deo unete terapijske doze radiojoda se akumulira u štitastoj žlezdi, a ostatak
izlučuje mok-raćom, pljuvačkom i stolicom, a manjim delom se vezuje u želudačnoj sluznici i
horioidnom pleksusu. Terapijsko dejstvo radioaktivnog joda ostvaruju b čestice sprečavajući deobe
hiperaktivnih tireocita i indukcijom apoptoze. Na ishod radiojodne terapije utiču veličina doze, broj
hiperaktivnih tireocita u momentu lečenja i njihova radiosenzitivnost. Ako je potrebno terapija sa
131I se ponavlja u tromesečnim intervalima. Indikovana je kod bolesnika s čestim recidivima bolesti
i kada je hirurška intervencija kontraindikovana. Naj-značajnija neželjena posledica terapijske primene
131I je trajna tireoidna insuficijencija; N.t. malignih bolesti štitaste žlezde, prime- njuje se kod
bolesnika s inoperabilnim karcinomima visokodiferentovanih tireocita i njihovim metastazama i kod
operisanih bolesnika radi ablacije preostalog maligno alterisanog tkiva štitaste žlezde. Radiofarmak
iz-bora je 131I. Terapija se sprovodi u nski građenim bolničkim odelenjima u kojima postoje
uslovi za bezbednu i adekvatnu pos-terapijsku negu lečenih. Veličina doze je u rasponu od 3.7 – 11,1
GBq (100 – 300 mCi). Neželjene posledice lečenja mogu da budu privremena mijelosupresija,
sijaloadenitis i smanjeno lučenje pljuvačke, a retko, trajna insuficijencija pljuvačnih žlezda; N.t.
mijeloproliferativnih bolesti, u terapiji prave crvene policitemije i esencijalne trombocitoze
upotrebljava se Na332PO4 u dozi od 74 – -111 MBq (2-3 mCi) po kvadratnom metru površine tela
bolesnika. Posle i.v. ubrizgava-nja, radiofarmak se aktivno akumulira u nukleinskim kiselinama ćelija
koje se brzo dele, ćelijama koje sintetišu belančevine i u kortikalnim zonama kostiju. Terapijsko
dejstvo 32P zasniva se pretežno na supresiji deoba hiperproliferativnih ćelija, a manje na njihovoj
destrukciji. Terapija pomoću 32P može se ponavljati svaka tri meseca, sve do postizanja
odgovarajućeg terapijskog efekta. Neželjene posledice primene 32P su leukopenija i
trombocitopenija; nuklearnomedicinska sinoviektomija kolenog zgloba, upotrebljava se 90Y u obliku
čestica silikatnog ili citratnog koloida. Veličina doze je u rasponu od 185 – 222 MBq (5-6 mCi).
Posle aseptičkog ubrizgavanja radiofarmaka u imobilisani koleni zglob, čestice koloida prodiru u
površne ćelije sinovije, izazivaju intenzivnu inflamatornu reakciju, nekrozu i demarkaciju njenog
površnog sloja. Neželjene posledice primene 90Y su intraartikularni izlivi, alergija i, veoma retko,
aberacije hromozoma; nuklearno-medicinska sinoviektomija metakarpofalangealnih,
metatarzofalangealnih i interfalangealnih zglobova, upotrebljava se 169Er citrat ili koloid. Veličina
doze zavisi od vrste zglobova koji se leče a u rasponu je od 10 – 40 MBq (0,27-1 mCi). Posle
aseptičkog ubrizgavanja radiofarmaka u imobilisane zglobove,b čestice izazivaju koagulacionu
nekrozu i demarkaciju površnih ćelija sinovije. Manje čestice koloida mogu limfnim putevima da se
akumuliraju u regionalnim limfnim žlezdama; nuklearnomedicinska sinoviektomija zgloba kuka,
ramena, lakta, ručja i stopala, upotrebljava se 186Re sulfid ili koloid. Veličina doze zavisi od vrste
zgloba koji se leči a u rasponu je od 37 – 150 MBq (1 – 4 mCi). Posle aseptičkog ubrizgavanja
radiofarmaka u imobilisan zglob,b čestice izazivaju koagulacionu nekrozu i demarkaciju površnih
ćelija sinovije. Ako je lečeni zglob nepotpuno imobilisan manje čestice koloida mogu limfnim
putevima da se akumuliraju u regionalnim limfnim žlezdama; n.t. malignih izliva u pleuralnoj ili
peritoneumskoj šupljini, upotrebljava se 90Y u obliku čestica silikatnog ili citratnog koloida.
Veličina doze je u rasponu od 2,6 – 4 GBq (70 – 110 mCi). Radiofarmak se rastvara u fiziološkom
rastvoru i ubrizgava u pleuralnu ili peritoneumsku šupljinu u kojoj se nalazi maligni izliv. Čestice
koloida prodiru u maligne ćelije u efuzatu i izazivaju njihovu nekrozu. Neželjene posledice su
alergija i, retko, aberacije hromozoma; N.T. tumora tkiva neuroektodermnog porekla, u terapiji
inoperabilnih feohromocitoma, neuroblastoma, paraganglioma, medulskog karcinoma štitaste žlezde i
karcinoida primenjuje se 131I-MIBG. Pre davanja terapijske doze neop-hodna je privremena
farmakološka blokada štitaste žlezde. 131I-MIBG se unosi u venu, sporom infuzijom u dozi od 3,7 –
11,1 GBq (100 – 300 mCi). Veličina doze zavisi od vrste tumora, uzrasta i telesne mase bolesnika. Po
ubrizgavanju radiofarmak se aktivnim transportom i pasivnom difuzijom akumulira u
neurosekretornim granulama ćelija zdravog adrenergičkog tkiva (srž nadbubrežnih žlezda,
simpatikusni deo nervnog sistema, pljuvačne žlezde, srčani mišić) i ćelijama tumora hromafinih tkiva.
Terapijski efekat zasniva se na joni-zujućem dejstvu -b- čestica nastalih raspadom atoma 131I.
Povoljne farmakološke efekte 131I-MIBG umanjuju blokatori b receptora, simpatikomimetici,
blokatori kalcijumovih kanala, triciklični antidepresivi. Zbog relativno velikih radijacionih doza i
trajanja lečenja poseban logistički problem čini zdrav-stvena nega lečenih. Neželjene posledice
terapije sa 131I-MIBG mogu biti muka, povra-ćanje i privremena ili trajna supresija aktivnosti
kostne srži; palijativna N.T. bolova , u palijativnoj terapiji bolova izazvanih metastazama malignih
tumora u kostima najčešće se koristi 89Sr i, nešto ređe 186Re. Prosečna terapijska doza 89Sr je 150
MBq (4 mCi). Posle i.v. ubrizgavanja, radiofarmak se akumulira u zonama intenzivne osteoblastne
aktivnosti. Na biodistribuciju 89Sr utiču prokrvljenost kosti, aktivnost osteoblasta i svi činioci
homeostaze kalcijuma. Povoljni tera-pijski efekti 89Sr zasnivaju se na direktnom dejstvu b čestica na
maligne ćelije i okolnu kost. Ana-gezički efekti traju nekoliko meseci, a po po-trebi terapija se
ponavlja u tromesečnim intervalima. Neželjene posledice su prolazna leukopenija i trombocitopenija.
Mijelotoksi-čki efekti su kumulativni. V. Radioimunoterapija.
Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Powered By
100% Free SEO Tools - Tool Kits PRO