NUKLEOTID
(engl. nucleotide), fosfatni estar nukleozida, jedan od proizvoda koji nastaju dejstvom enzima nukleaze; kompleksan molekul koji se sastoji od pentoznog šećera, za čiji je prvi ugljenikov (1C) atom vezana azotna baza, a za atom 5C organska fosfatna grupa. U sastav nukleotida ulaze dve vrste šećera koje se međusobno neznatno razlikuju: to su riboza, koja karakteriše ribonukleotide, i dezoksiriboza, koja karakteriše dezoksiribonukleotide.
Azotne baze u nukleotidima mogu da budu purinske: adenin (A) i guanin (G), ili pirimidinske: timin (T), citozin (C) i uracil (U). Timin se javlja samo u dezoksiribonukleotidima, dok je uracil karakterističan samo za ribonukleotide. Nukleotidi u živoj materiji vrše veoma značajne funkcije: predstavljaju osnovne komponente genetičkog materijala
(DNK, RNK); prenose energiju sadržanu u fosfatnim vezama (npr. ATP, GTP); ulaze u sastav koenzima (npr. FAD, NAD); deluju kao signalni molekuli (npr. cAMP).