OBDUKCIJA
(engl. autopsy, lat. autopsia), sinonimi: sekcija, razudba, paranje. Postupak ispitivanja svih delova
tela umrlog – leša, otvaranje duplji i sečenje organa po izvesnim pravilima i po utvrđenom redu, da bi
se utvrdile patološke i druge karakteristične promene i da bi se ustanovio i objasnio uzrok smrti.
Danas se dosta manipuliše i sa terminom disekcija , kao sinonimom obdukcije. Često se zamenjuje i
pojmom sekcija (sectio). Sekcija je naučna metoda pretra-živanja leša u normalnoj anatomiji, za
proučavanje normalne građe ljudskog organizma (u te svrhe se koristi postupak odvajanja pojedinih
delova tela, ekstremiteta i organa). Značaj se ogleda u užem (medicinskom) i širem (društvenom)
smislu. Sudskomedicinske (i patološko-anatomske) obdukcije korisne su u praktičnoj medicinskoj
delatnosti. Svojim sagledavanjem, otkriva-njem infektivnih bolesti i nekih drugih masovnih trovanja,
posebno u vanrednim prilikama i ratnim uslovima, direktno utiču na sprečavanje i upotrebu nekih
sredstava opasnih za ljudsko zdravlje i sl. U dijagnostičkom pogledu dopunjuju ili direktno
omogućavaju postavljanje određenih kliničkih dijagnoza ili koriguju već postavljenje kliničke
dijagnoze. U terapijskom pogledu verifikuju indikacije i kontrolišu rezultate terapijskog postupka koji
se sprovodi. Pored toga, one pružaju dobru osnovu medicinskoj statistici i socijalnoj medicini.
Zadaci sudskomedicinske obdukcije su utvrđivanje uzroka smrti, utvrđivanje porekla smrti (prirodna
ili nasilna – zades, samoubistvo, ubistvo), praćenje i utvrđivanje dinamike smrti, razjašnjenje svih
slučajeva neznane, sumnjive ili naprasne smrti, otkrivanje mehanizma povređivanja kod poginu-lih u
saobraćajnim nezgodama, blagovremeno otkrivanje i verifikovanje povreda i drugih oblika nasilne
smrti, utvrđivanje tačnosti postavljenih dijagnoza lečenja, doprinos u stvaranju pouzdane medicinske
statistike, utvrđivanje ili isključenje stanja i oboljenja koja su mogla da doprinesu smrtnom ishodu,
kao i njihov uticaj na nastanak nekog oblika nasilne smrti, utvrđivanje vremena smrti, identifikacija
osobe i leša, identifikacija povrednog oruđa, utvrđivanje mehanizma povrede (pad, udar, sudar),
ispitivanje uticaja lekarske intervencije ili dijagnos-tičkog postupka koji je primenjen i me-đusobnog
uticaja na nastanak smrtnog ishoda, ispitivanje, s jedne strane, međusobne povezanosti između
nastalih povreda, nasta-lih komplikacija i posledica i, s druge, uzroka smrti, utvrđivanje nastanka
povreda, za ži-vota, posmrtno ili u toku agonije. Pored ovih, neposrednih zadataka koji imaju i medicinski
i pravno-medicinski značaj, obdukcijom treba stvoriti uslove i za dopunska pretra-živanja:
uzimanje organa za patohistološki pregled, za hemijsko-toksikološku analizu, serološka i
bakteriološka istraživanja i za primenu niza dijagnostičkih postupaka čije utvrđivanje i dobijeni
rezultati imaju za cilj da odgovore na osnovne zadatke obdukcije, ali i šire: unapređenje medicinskih
znanja, proveru i dopunu naučnih medicinskih metoda i pružanje pouzdanih dokaza policijskim i
pravosudnim organima pravovremenim ot-krivanjem pravog uzroka smrti.