OPEKOTINA
(engl. burn, lat. combustio), povreda izazvana dejstvom termičkog agensa (v. povreda). Mogu nastati
dejstvom vlažne toplote, ambustiones – oparotine , ili dej-stvom suve toplote – combustiones. Izvor
visoke temperature mogu biti užareni predmeti, plamen, zagrejane tečnosti, pare i topao vazduh.
Zagrejane tečnosti i pare stvaraju kolikvacionu nekrozu, a suvi izvori toplote, koagulacionu. Slično
dejstvo imaju hemijske supstance (baze i kiseline) i električna energija. Prema dubini dele se na:
opekotine I stepena – zahvaćen je samo spoljašnji sloj epiderma. Manifestuju se eritemom, otokom i
umerenim bolom. Izlečenje nastaje za 3 – 6 dana; opekotine II stepena – zahvataju ceo epiderm.
Karakterišu ih bule (plikovi), vlaženje, otok i bol. Prema izgledu derma, posle skidanja bula one se
dele na „A“ i „B“ stepen. Kod „A“ stepena derm je crven i odgovara površnoj opekotini, a kod „B“
stepena derm je bled i reč je o dubokoj opekotini. Izlečenje nastupa za dve do tri nedelje; opekotine
III stepena – zahvataju derm i predeo folikula dlake, koji su uništeni koagulacionom nekrozom do
potkožnog tkiva. Otok je izraženiji nego kod prethodnih grupa. Nisu bolne, zbog oštećenja nervnih
završetaka. Proces reparacije teče sporo, a težina i ishod ove povrede zavise od mehanizma nastanka,
stepena opekotine, lokalizacije, opštih karakteristika povređene osobe (starost, pol, prethodna
bolest), a naj-više od obima zahvaćenog dela tela. Patologija opekotina proizilazi iz destrukcije
kožne barijere i otvaranja puta infekciji.