Pored navedenih uzroka, do amenoreje može da dovede i poremećaj funkcije, u prvom redu, štitne i nadbubrežne žlezde i pankreasa. Poznato je, naime, da je hipertireoidizam često praćen amenoreiom, dok hipotireoidizam češće karakteriše neuredno krvavijenie, a ređe amenoreja.
Pored navedenih uzroka, do amenoreje može da dovede i poremećaj funkcije, u prvom redu, štitne i nadbubrežne žlezde i pankreasa. Poznato je, naime, da je hipertireoidizam često praćen amenoreiom, dok hipotireoidizam češće karakteriše neuredno krvavijenie, a ređe amenoreja. U prvom slučaiu ovo je posledica povecane knlir.ine. tirnksina. koii parališe gonadotropnu funkciju hipofize, usporava i smaniuie izlučivanja estrogena i imatoksičnodejstvo na jajnike. Hiperfunkcija kore nadbubrega izazvana hiperplaznom, adenomom ili karcinomom takođe može da inhibira gonadotropnu aktivnost hipofize i da smanjuje produkciju estrogena, što se ispoljava poremećaiem menstruaciomh cilklusa i čestom pojavom amenoreje. U ovakvim slučajevima takođe postoje manje ili više izraženi znaci virilizma.
Amenoreja se srece i kod šecerne bolesti, ako je’reč o mladim osobama. To je dokaz da i pankreas može imati udela u njenom nastajanju. Lečenje dijabetesa obično dovodi do uspostavljanja ciklusa.
Treba napomenuti da se amenoreja javlja i u dugotrajnim i teškim bolestima i staniima krainje iscrpljenosti, kada se organizam bolesnice bram sprecavajuci gubitak dragocene krvi menstruacijom. i takve amenoreje sreću se kod teške plućne tuberkuloze i kod malignih oboIjenja praćenih kaheksijom. Kratkotrajna amenoreja može da prati i teška akutna oboljenja. Izlečenje od osnovne bolesti i poboljšanje opšteg stanja bolesnice dovodi do ponovnog uspostavljanja menstruacionog ciklusa.
Sličnog je porekla i amenoreja usled hronične pothranjenosti, uzrokovarie dugotrainim gladovaniem. Ovakve amenoreje zapažene su kod žena u drugom svetskom ratu. Svakako da su u pojavi ovog tipa amenoreje važnu ulogu imali i psihički momenti. Po završetku rata i uspostavljanju riormalnog načina života amenoreja je nestajala. Donekle sličan mehanizam dovodi do prolazne amenoreje i kod žena koje za izvesno vreme promene sredinu i dotadašnji’način života. Takva amenoreja sreće se, na primer, kod devojaka na radnim akcijama i drugim sličnim situacijama. Pored fizičkih činilaca, u takvim slučajevima svakako da važnu ulogu imaju i psihički momenti. Poseban tip amenoreje viđa se kod tzv. anoreksije nervoze. Tu je rec o nervno labilnim ženama, koje ne mogu da unose ni da iskorišćavaju unetu hrariu, žbog čega nastupa izražena pothranjenost i mršavost praćena amenorejom. Puls je kod njih usporen, krvni pritisak snižen i aktivnost umanjena. Sve ove amenoreje ‘su centralnog porekla i izazvane su verovatno poremećenom funkcijom hipotalamusa.
Amerioreja može da se javi i kod gojaznih žena. Iako se smatra da su gojaznost i amenoreja posledica poremećaja na nivou hipotalamusa, ipak je zapaženo da smanjenje telesne težine kod velikog broja žena dovodi do ponovnog uspostavljanja menstrualne funkcije.
Amenoreja može biti posledica i privremene ili trajne kastracije koja se javlja posle iradijacije rendgeriovim zraciina. U ovom slučaju amenoreja je posledica oštećenja jajnika, odnosno njihove endogene i egzogene funkcije. Pri ‘tome se, zavisno od jačine X-zrakova, može izazvati privremena ili trajna kastracija, odnosno amenoreja. Isto tako, do trajne amenoreje dolazi i posle operativne kastracije, tj. operativnog odstranjenja oba jajnika.
Terapija amenoreje. Lečenje amenoreje vrši se u specijalističkim ustanovama ili ambulantno, na način koji odredi specijalista ginekolog ili endokrinolog. Kao što je već rečeno, amenoreja je simptom iednop određenog stania lli bolesti, a ne sama bolest. Zbog toga se terapija usmerava najpre na pronalaženje i odstranjenje uzroka osnovne bolesti koia je i dovela do amenoreje lečenje anemije i kahektičnih stanja, odstranjenje eventualnih tumoia na žlezdama sa unutrasniim lučeniem: poboljšanje i normalizovanje funkcije endokrinih žlezda. pobolišanje funkcije endometriiuma otklanjanjem zapaljenjskih procesa na njemu itd. Ako se u tome uspe, samim tim se otkianja i amenoreja. U mnogim situacijama lečenje amenoreje čak nije ni potrebno. Ponekad, pak, ono moŽe biti i simptomatsko. Pre preduzimanja bilo kakvog lečenia treba ižvršiti detaljno kliničko ispitivanje bolesnice, uz korišćenje laboratoriiskih metoda. kako bi se ustanovila suština poremećaja u organizmu žene, čiji je simptom amenoreja. Jasno ie da treba nasto-
jati da se sprovodi uzročno lečenje kad god je to moguće. U lečenju primarne amenoreje terapija je u prvom redu hormonska i zasniva se na davanju hormona prednieg režnia hipofize 1 lainika. Pri tome se obično pokušava uspostavljanje vestačkih ciklusa naizmeničnim davanjem ovih hormona u vidu redovnih pojedinačnih ili depo-injekcija, kada se određeni hormoni ubrizgavaju u većim količinama i postepeno resorbuju. Lečenie se na sličan način. samo sa više izgleda na uspeh. sprovodi i kod seknndarnih nmennre.in izazvariih disfunkcijom endokrinih žlezda. Jasno je da se i tu prethodnim doziranjem hormona ili citohormonskim pregledima vaginalnog sekreta ustanovljava kvalitet i opseg hormonskog poremećaja.
Hormoni jajnika dati bolesnici sa amenorejom deluju na sluzokožu materice izazivajući ciklične promene na njoj praćene deskvamacijom njenog funkcionalnog sloja i krvavljenjem po prestanku hormonske aplikacije. Ovakva terapija u stvari je gupstituciona i sgrovodi se u najmanje 3 ciklusa. Istovremeno se davanjem hormona jajnika vrši supresija na aktivnost samih ovarijuma, a takođe i supresija gonadotropne aktivnosti prednjeg režnja hipofize. Zbog toga, kada se posle nekoliko ciklusa prestane sa davanjem ovarijalhih hormona možedoći do rebound efekta, odnosno do pobolišania funkciie prednjeg režnja hipofize i jajnika. To često dovodi do uspostavljanja normalnih hormonskih odnosa u organizmu žene i do normalizacije menstruacionog ciklusa.
Ako ie amenoreia pracena i sterilitetom uzrokovanim neđostatkom ovulacije, pa ako terapiia ovanialmm normonima ostane hez rezultata, može se pokušati sa centralnom stimutacijom jafnika dejstvom preko hipotalamusa. odnosno prednjeg režnja hipofize. U, tu svrhu ovarijalni hormoni kombinuju se sa gonadotropinima ili se gonadotropim primenjuju sami. U iste svrhe koristi se i klomifen. No, dok je terapija amenoreje ovarijalnim hormonima bezopasna i neskodijiva, lecenje gonadotropnim hormonima i Klomitenom može biti opasno, pa ga treba obazrivo sprovoditi.
Prognoza za izlečenje kod primarne i sekundarne amenoreje je različita. Prognoza je mnogo povoljnija kod sekundarne amenoreje. No, i kod nje ona nije uvek povoljna. Pored toga što zavisi od uzroka koji je do nje doveo, ona je u velikoj meri zavisna od kvaliteta i opsega oštecenja endokrinog mehanizma koji reguliše uredno javljanje menstruacionih ciklusa, kao i od dužine trajanja poremecaja. Što je amenoreja krace trajala, odnosno što se sa lečenjem ranije otpočelo, i prognoza je povoljnija.