Osteoporoza je smetnja koštanog metabolizma sa redukcijom (atrofijom) koštane mase. Kod osteoporoze je manje koštane mase u volumenskoj jedinici kosti. O osteoporozi kao bolesti govorimo kada se količina koštanog tkiva toliko smanji da se pojavi mogučnost prijeloma več kod normalnog opterečenja.

Razlikujemo primarne i sekundarne osteoporoze.

Primarne osteoporoze:

1)            Juvenilna osteoporoza je veoma rijetka. Razvije se u doba puberteta iz nepoznatih uzroka. Traje nekoliko godina i pračena je multiplim prijelomima pršlenova.

2)            Idiopatska osteoporoza je isto tako rijetka bolest kod mladih ljudi nepoznate etiologije, sa frakturama pršlenova, rebara i nekih cevastih kostiju.

3)            Involutivna osteoporoza je najčešči oblik te bolesti. Razlikujemo dva tipa:

Postmenopauzalna osteoporoza se javlja u određenom procentu žena u klimakteriju. Kao uzrok smatra se smanjena sekrecija estrogena i smanjeno uživanje kalcijuma hranom. Time se smanjuje koštana masa, naročito u spongioznim delovima kosti. U kliničkoj slici prevladavaju kompresioni prijelomi pršlenova sa bolovima u kičmi, sa gublenjem visine i sa razvojem kifoze. Te žene su sklone i frakturama radijusa na tipičnom mestu.

Senilna osteoporoza se javlja posle 70. godine u oba pola ali nešto češče u žena. Koštana masa se gubi (kortikalni i spongiozni dio proporcionalno) i postigne kritičnu granicu za prijelom. To se desi najprije u kičmi i proksimalnom dijelu femura, pa su u tim predelima i prijelomi najčešči. U etiologiji može biti osim prevladavanja fiziološke osteoklastične aktivnosti nad osteoblastičnom posrijedi i sekundarni hiperparatireoidizam.

Sekundarne osteoporoze

Kod spontanih fraktura možemo u najmanje 20% ustanoviti osteoporozu. Najčešči uzroci za sekundarnu osteoporozu su: hipogonadizam, gastrektomija, kronična opstruktivna bolest pluča, kortikosteroidna terapija, etilizam, malignomi, imobilizacije.

Patologija.

Gustoća kosti je smanjena, kako kortikalnog tako spongioznog dijela. Česti su patološki prijelomi.

Klinički znaci.

Bolovi u kičmi, progredijentna kifoza i gublenje tjelesne visine su najistaknutiji simptomi. Uz to treba spomenuti i sklonost frakturama, naročito radijusa distalno i vrata femura. U serumu su kalcijum, fosfor i alkalna fosfataza normalni. Plazmatski proteini su sniženi, povišeno je 24-časovno izlučivanje kalcijuma u mokraći. Dijagnozu možemo postaviti brzo biopsijom kosti iz ilijačne kriste i radiološki densimetrijom.

Tretman.

Kod osteoporoze je najvažnije spriječavanje. Naročito je to važno kod žena u menopauzi i posle nje. Jedan od najvažnijih faktora je primerna fizička i psihička aktivnost. Kod fizičke aktivnosti su osim fizičkog rada važne i posebne vježbe, koje brinu o pravilnom opterećenju čitavog skeleta. Značajna je pravilna ishrana sa dovoljno kalcijuma (1200-1500 mg na dan), vitamina i oligoelemenata, umerena proteinska ishrana i umereno sunčanje.

Za žene koje su u rizičnoj grupi za razvoj osteoporoze (rani nastup menopauze, odstranjenje jajnika, menopauza u žene sa resekcijom želuca ili nedostatkom laktaze) indicirano je hormonsko liječenje estrogenima. Ukoliko je estrogensko liječenje kontraindicirano, možemo pokušati kalcitoninom.

Kod već razvijene osteoporoze pokušamo prije svega sprečavati daljnje smanjivanje koštane mase. Od medikamenata su u žene korisni estrogenski preparati kao antiresorpciona sredstva. Ukoliko su estrogeni kontraindicirani ili su to kod muškaraca, upotrebljavamo kalcitonin. Ugodan za primenu je preparat Miacalci kao nazalni sprej. Kod jakih oblika osteporoza (sa prelomima) odredimo medikamente za stimulaciju stvaranja nove kosti. To je natrijev fluorid (Ossin 4050 mg/d). Dodajemo i kalcijum ako ga nema dovoljno u ishrani. Povremeno propišemo i Rocartrol, po jednu kapsulu dnevno. Ukoliko bolesnici teško uživaju mlijeko, dodajemo i nadomestne enzime.

Kod kompresionog prijeloma pršlena pomaže kraće mirovanje, kasnije eventualno steznik, a prije svega štaka. Upotrebom štake ne samo da rasterećujemo kičmu nego sa pravilnom dužinom obezbjeđujemo da se kifotično držanje ne povećava. Sve više se propisuje i kalcitonin, delomično sigurno i zbog njegovog analgetičkog dejstva.