Flegmona je solidna masa nastala od otečenog, inflamiranog pankreasa, koja sadrži krpaste zone nekroze; može se razviti u toku prve dve nedelje od početka napada akutnog pankreatitisa.
Flegmona je solidna masa nastala od otečenog, inflamiranog pankreasa, koja sadrži krpaste zone nekroze; može se razviti u toku prve dve nedelje od početka napada akutnog pankreatitisa. To je prolongirani zapaljenjski proces koji se mora razhkovati od pseudociste, što se uvek može utvrditi ultrasonografijom. Flegmona je uvek suspektna kada su abdominalni bol, temperatura, leukocitoza i hiperamilazemija prisutne više od 5
dana, pogotovo ako se u gomjem abdomenu palpira tumurozna masa. Flegmona može biti sekundamo inficirana i razviti se u apsces, Ovo se događa u oko 10% bolesnika sa akutnim pankreatitisom.
Težak pankreatitis, postoperativni pankreatitis, prerano uzimanje hrane na usta, rana laparotomij a i možda neadekvatna upotreba antibiotika, stvaraju predispoziciju za razvoj apscesa pankreasa, koji se javlja u 3-4% bolesnika sa akutnim pankreatitisom. Apsces pankreasa se takođe može razviti zbog komunikacij e pseudociste sa kolonom, posle neadekvatne hirurške drenaže pseudociste ili posle punkcije pseudociste (vođenje ultrazvukom ili CT-om). Karakteristični znaci apscesa su temperatura, leukocitoza, ileus i brzo pogoršanje svih tegoba koje ima bolesnik sa akutnim pankreatitisom. Laparotomija sa radikalnom drenažom i resekcijom nekrotičnog tkiva je neophodna, jer je mortalitet kod nelečenih pacijenata sa apscesom pankreasa 100%. Mogu se naći i muhtph apscesi.
Pseudocista pankreasa je kolekcija tečnosti, tkivnog debrija, pankreasnih enzima i krvi, koja može da se razvije u periodu od 1 do 6 nedelja od početka akutnog pankreatitisa, u oko 15% bolesnika. Za razliku od pravih cista, pseudociste nemaju epitelijalnu membranu i zidovi pseudociste se sastoje od nekrotičnog, granulacionog i fibroznog tkiva. Kidanje nekog dela duktalnog sistema pankreasa jedan je od razloga nastajanja pseudociste. Pseudocista pankreasa nastaje zbog pankreatitisa u 90% slučajeva, a zbog trauma pankreasa u 10%. Oko 85% pseudocista su lokalizovane u telu i repu pankreasa, a oko 15% u glavi. Neki pacijenti imaju više pseudocista istovremeno. Abdominalni bol je najčešći simptom pseudociste, apalpabilna, napetamasamože se naći u srednjem ili levom gomjem abdomenu. Serumska amilaza je povišena u 75% bolesnika.
Pseudocista pritiska susedne organe, što se u 75% bolesnika vidi na serijskim snimcima gomjeg dela digestivnog sistema, uz pomoć barijuma. Međutim, ultrasonografija je suverena metoda u otkrivanju i praćenju pseudocista. Serijske ultrazvučne studije mogu pokazati porast pseudociste ih njeno
izlečenje, a i sazrevanje zida pseudociste. CT je komplementaran sa ultrazvukom u dijagnostici pseudociste.
Pseudociste veće od 5 cm i one koje traju duže od 6 nedelja retko se spontano povlače. U nekih bolesnika može doći do komplikacija pseudociste: 1. bol, izazvan naglim porastom pseudociste zbog pritiska na susedne organe, 2. mpture, 3. hemoragije i 4. apsces. Ruptura i hemoragija su primami uzrok smrti u slučaju pseudocista pankreasa. Trijada nalaza: porast u veličini mase, lokalizovani šum iznad mase i brz pad hemoglobina i hematokrita bez vidljivih znakova nekog dmgog krvarenja, moraju izazvati sumnju da postoji intracistično krvarenje. Ovakvi bolesnici moraju se operisati. U nekih bolesnika ,serijski ultrazvučni pregledi pokazuju smanjivanje pseudociste pa i povlačenje. Kod ovih bolesnika dovoljno je sprovesti konzervativnu terapiju. Koristeći ultrazvučno ili CT-om vođene igle ili drenažne katetere, neki bolesnici sa pseudocistom pankreasa mogu se lečiti i na ovaj način. Uspeh kod ovog načina lečenja je 45-75%, prema različitim saopštenjima.