PEVC je najčešća urođena mana na stopalu. Javlja se približno kod 1 deteta na 1000 porođaja i 3 puta je češća u dječaka nego u djevojčica. Etiologija je ne razjašnjena. Deformace nastaju u ranom embrionalnom razvoju. U razvoju deformace sudjeluje mnogo uzroka, među njima i genetski faktori, te mehanički faktori.
Klinički znaci.
PEVC je sastavlena deformacija. Stopalo je u ekvinusu, varusu i aduktusu, a kasne se razve i torziona deformacija potkolenice. Kosti stopala su kod rastenja ne samo u promenjenim međusobnim odnosima nego i deformirane. Pre svega je to talus koji je ukrivlen. Navikularna kost je dislocirana na medijalnu stranu talusa. Skraćena su neka tkiva medijalne i posteriorne strane, naročito tetive mišića tibijalis posterior i triceps surae, manje tetive dugih fleksora prstiju i palca.
Dijagnoza se postavlja odmah nakon rođenja. Težina deformace je različita. Potrebno je utvrditi da li je deformitet pravi PEVC ili samo posturalna deformacija. Ako ne postoje promene koje sprečavaju pasivnu korekciju, to je posturalni pes equinovarus, koji se lako i brzo izleči. Kod PEVC se deformacija upire korekciji, a mišići na potkolenici su atrofični. Sto je veća resistencija na pokušaje korekce i što je veća atrofija i fibrozacija u mišićima, toliko resistentnija će biti deformacija za lečenje.
Tretman.
Konzervativno lečenje počinje od prvog dana. Manualnim redresijama i zadržavanjem postignutih položaja pokušamo stopalo vratiti u normalan položaj. Naročito je važno maksimalno iskoristiti perinatalnu laksnost vezivnog tkiva u prvoj nedjelji života. Korekciju vršimo po komponentama. Najpre korigiramo varus i aduktus. To često dobro uspjeva. Problematičan za korekciju je ekvinus. U konzervativnom lečenju najviše se upotrebljava metoda manualnih redresija i redresionih sadrenih zavoja u vidu natkolenih čizmi u pravokutnoj fleksiji kolena. Za dobar uspjeh je nužno menjati gips u prvoj nedjelji svaki dan, kasne dva ili tri puta nedjeljno. U starosti 6-8 nedjelja obično prelazimo na redresiono gipsano korito, a roditelji vrše redovito redresione vježbe.
U trećem mesecu starosti RTG slikama ustanovimo položaj stopalnih kostiju. Talokalkanearni odnosi u dva pravca (talokalkanearni kut) objektivno su merilo postignute korekce. Ako nisu postignuti normalni odnosi (normalni kutovi), indicirano je operativno lečenje.
Po iskustvu mnogih poznatih ustanova konzervativnim lečenjem PEVC ne možemo postiči normalne odnose stopalnih kostiju u 60-70% lečenih stopala. Kod operativnog lečenja su poznate metode stražnjeg opuštanja i metode stražnjeg i unutarnjeg opustanja.
Stražnje opuštanje (posterior release). Kod perzistirajučeg ekvinus položaja kalkaneusa indicirano je stražnje opuštanje. Sa ,,Z“ plastikom se produži Ahilova tetiva, izvrši stražnja kapsulotomija talokruralnog i talokalkanearnog zgloba sa presecanjem skračenih ligamenata. Time se može kalkaneus postaviti u pravilan položaj i fiksirati Kirschnerovom iglom. Dodatno fiksiramo i natkolenim gipsom.
Stražnje i unutarnje opuštanje (posterior and medial release).Kod neuspjele korekce kalkaneusa, talusa i navikularne kosti indicirana je kompletna korekcija. Taj zahvat ne preporučljiv pre 8 meseci starosti. Može se vršiti kroz 2 operativna reza, ali savremeni pristup daje prednost Cincinatti rezu. Vrši se kompletno opuštanje svih skračenih ili napetih struktura, sa elongacijom Achillove tetive, tetive tib. posterior, tetiva fleksora palca i prstiju, i sa obaveznim presecanjem talokalkanearnog ligamenta. Mobilizira se i tačno reponira navikularna kost. Često je potrebno i otvaranje kalkaneokuboidnog zgloba. Sledi repozicija kosti u normalne međusobne odnose i fiksacija Kirschnerovim iglama. Ako je koža prekratka, šav se vrši u ekvinus položaju, pa se taj položaj postepeno korigira posle 8-10 dana. Samo sa potpunom korekcijom tarzalnih kostiju i ravnotežom mišičnog vlaka možemo očekivati ugodne rezultate bez recidiva.
Imobiliziramo u sadrenoj čizmi za 4 nedjele. Po odstranjenju Kirschnerovih igala produžumo gips još za 4 nedjele.
Dodatne operacije.
U slučaju jače oslablenih evertora dolazi u obzir transpozicija inserce m. tibialis anterior na 2. ili 3. klinastu kost. Zahvat se često kombinira proksimalnom dezinsercijom abduktora palca. Kod zastarelih i jakih deformacija se mogu kombinovati operace na mekim tkivima sa operacijama na kostima. U načelu se vrše korekce zastarelih nelečenih PEVC skeletnim operacijama tek posle 12. godine. Kao dopunske operace na skeletu pre završetka rasta su poznate metatarzalne osteotome i osteotome kalkaneusa po Dweyerju.