PLACENTA
(engl. placenta), posteljica; organ ovuluma koji se stvara krajem trećeg meseca trudnoće iz čupastog
horiona i bazalne deci-due. Sastoji od svih elemenata koji se nalaze između krvi majke i krvi ploda.
U prvoj polo-vini trudnoće placenta je deblja i sastoji se od kontinuiranih slojeva sinciciotrofoblasta
i citotrofoblasta, zatim mezenhima horionskih resica i endotela zida fetalnih kapilara u resicama.
Posle 20. nedelje razvoja ćelije citotrofoblasta postaju ljuspaste i nestaju na velikim površinama,
ostajući samo mestimično u vidu nepravilnih gomilica i polja. Kako trudnoća odmiče placentalna
membrana postaje sve tanja, obezbeđujući sve efikasniju i sve veću razmenu materija neophodnu za
brz porast težine ploda. Razmena raznih materija se, dakle, neprestano odvija između krvi majke i
krvi ploda, ali nikada ne dolazi do njihovog mešanja. Placenta je neophodna u razmeni materija
između majke i ploda, zaštiti ploda od infekcije i stvaranju hormona neophodnih za održavanje
trudnoće. U toku razmene materija, posteljica obavlja tri važne funkcije: nutritivnu, respiratornu i
ekskretornu. Poste-ljica predstavlja i zaštitnu barijeru, koju, dok je neoštećena i zdrava, ne mogu da
prođu uobličeni elementi i krupne čestice, kao što su eritrociti majke i druge njene ćelije. Antigeni
lako prolaze kroz posteljicu u oba smera, izazivajući stvaranje odgovarajućih antitela. Neoštećena
posteljica štiti plod samo od bakterijske infekcije, ali ne i od prodiranja toksina i virusa. Vrši i
sekretornu funkciju, te na taj način predstavlja i žlezdu sa unutrašnjim lučenjem. Razvija se najčešće
na prednjem ili zadnjem zidu materice i tada se naziva normalno usađenom posteljicom.