Izazvana je gram pozitivnom bakterijom Streptococcus pneumoniae. Poznata je kao krupozna ili lobama pneumonija. Javlja se u zimskim i prolecnim mesecima obično kada su najčešće i virusne respiratorne infekcije kod kojih se javlja kao sekundama bakterijska komplikacija. Vrlo je česta nakon gripa pa se uzima kao indikator epidemične aktivnosti virusa influence.
Streptokok dospeva uglavnom iz gornjih respiratornih puteva u alveolarne prostore gde se razmnožava izazivajući edem i kongestiju kapilara kao i kon- gestiju intersticijalnog tkiva. Sledećih dana u alveolama se nalaze pored pne- umokoka i fibrinski eksudat, eritrociti i neutrofilni leukociti. Krajem prve ne- delje nastaje faza rezolucije uz pomoć alveolarnih makrofaga.
Kliničku sliku karakterišu opšti i respiratorni simptomi. Inkubacija je kratka, 1-3 dana. Bolest počinje naglo skokom temperature, drhtavicom, kašljem, dispnejom i cijanozom. Bolesnik se žali na bolove u grudima naročito pri kašljanju i dubljem inspirijumu. Diše površno i ubrzano. Kada je zahvaćena pleura mogući su bolovi u gornjem trbuhu i on obično leži na strani upale da bi smanjio pokrete grudnog koša. Kašalj je produktivan, gnojan, često rubigino- zan. Od opštin simptoma pored temperature kontinue javlja se glavobolja, ano- reksija, često proliv i povraćanje kao izraz toksemije. U naročito teškim slučajevima se razvija delirantno stanje, a zbog poremećene cirkulacije u plućima i stanje šoka. Temperatura traje nedelju dana i obično pada kritički. Objektivnim pregledom se zapaža da je bolesnik bled, intoksikovan, tahidispnoičan, tahikar- dičan, cijanotičan. Perkusijom se dobija tmulost plućnog zvuka, auskultacijom bronhijalno disanje, tzv. eevni huk, krepitacije.
Komplikacije u toku pneumokokne pneumonije mogu biti u vidu empi- jema, plućnog apscesa, perikarditisa, bakterijemije, meningitisa, artritisa.
Danas se retko sreće opisani klasični kliniki oblik pneumonije jer se od samog početka bolesti primenjuju antibiotici koji utiču na tok bolesti, tako da je teško razlikovati krupoznu pneumoniju od opsežnije virusno-bakterijske infiltra- cije.
Dijagnoza se potvrđuje rentgenološkim pregledom pluća, (vidi se opsežna infiltracija čitavog lobusa ili segmenata), krvnom slikom, (leukoci-toza sa neutroflijom, limfo i monopenijom), ubrzanom sedimentacijom, izolacijom uzročnika iz sputuma, krvi.
Kauzalna terapija pneumokokne pneumonije se sprovodi penicilinom G kao lekom izbora. Preporučuje se 5-10 miliona ij. penicilina dnevno podeljeno na 4-6 doza. Kod osetljivih se ordiniraju cefalosporini, eritromicin. Lečenje traje najmanje 7-10 dana, po potrebi i duže zavisno od regresije radioloških promena. Obično se radiološka slika normalizuje za 2-3 nedelje. Simptomatska terapija podrazumeva antipiretika, sekretolitika, dovoljno tečnosti i vitamina