PNEUMONIJA
(engl. pneumonia), zapaljenje donjeg dela respiratornog sistema, disajnih puteva i plućnog tkiva
usled delovanja tok-sičnih materija, hemikalija ili širokog spektra mikrobnih uzročnika, uključujući
bakterije, mikobakterije, viruse, gljivice, rikecije, mikoplazmu i parazite. Prema mestu nastanka dele
se na: vanbolničke i bolničke. Obično je akut-nog toka, sa eksudacijom i ćelijskom infiltracijom u
alveolama i/ili intersticijumu pluća. Uglavnom nastaje kod zdravih ljudi u normalnim uslovima života
(oko 1% stanov-ništva godišnje), kod bolesnika u bolnicama (intrahospitalne) ili kod bolesnika sa
ošteće-nim imunim sistemom. Sekundarne pneumonije se javljaju kod bolesnika sa prethodno
postojećim oštećenjem respiratornog sistema. Lobarna pneumonija zahvata jedan ili više režnjeva
pluća, bronhopneumonija jedan ili više lobulusa (režnjića) pluća, a intersticijska pneumonija
intersticijum pluća (v. atipične pneumonije). Klinička slika pneumonija zavi-si od vrste i virulencije
uzročnika i od stanja organizma obolelog. Po pravilu je teška sa naglim početkom, febrilnošću,
kašljem, iskaš-ljavanjem, ubrzanim di-sanjem i cijanozom. Nad zahvaćenim delom pluća pojačan je
di-sajni zvuk uz pucketanje i zvižduke. Rendgenski snimak pluća pokazuje promene koje odgovaraju
tipu pneumonije. Sedimentacija ertirocita je ubrzana, broj leukocita povećan, a u sputumu može da se
izoluje bakterijski uzročnik. Leče se antibioticima uz simptomatsku terapiju. Uprkos efikasnim
antibioticima umiranje od pneumonija nije retko (oko 5% obolelih).