Kategorija: Pojmovi na h

HEMIKORPOREKTOMIJA

HEMIKORPOREKTOMIJA (engl. hemicorporectomy), 1. uklanjanje polovine (hemi-) tela (corpus) nekog organa (npr. tela pankreasa, tela butne kosti, tela grudne kosti); 2. operacija koja je nekada izvođena kod malignih tumora karlice…

HEMIKOLEKTOMIJA

HEMIKOLEKTOMIJA (engl. hemicolectomy), operativni zahvat kojim se kod malignih, inflamatornih oboljenja ili povreda uklanja polovina debelog creva (kolona), a kontinuitet digestivnog trakta uspostavlja rekonstrukcijom i anastomozom. Razlikuju se: desna hemikolektomija…

HEMIJSKA POVREDA

HEMIJSKA POVREDA (engl. chemical injury), povreda nastala lokalnim i/ili resorptivnim opštim, isključivo hemijskim dejstvom neke supstance, v. trovanje, povreda.

HEMIJSKA NEKROZA

HEMIJSKA NEKROZA (engl. chemical necrosis), smrt tkiva ili ćelija izazvana hemijskim sredstvima, najčešće kiselinama, bazama ili deterdžentima. Nekroza izazvana kiselinama po tipu je koagulaciona; nekroza izazvana bazama je kolikvaciona i…

HEMIJSKA INTERFERENCIJA

HEMIJSKA INTERFERENCIJA (engl. chemical interference), uticaj neke hemijske supstance (npr. leka) pri analiziranju druge hemijske supstance ili fiziološke funkcije. Moguća je direktna hemijska interferencija sa hemijskim jedinjenjem koje sudeluje u…

HEMIJA

HEMIJA (engl. chemistry), nauka koja pro-učava hemijske elemente i njihova jedinjenja, naročito fizičke osobine jedinjenja i njihovih reakcija. Postoji više grana hemije, kao što su neorganska, organska, analitička i fizička…

HEMIDEZMOZOMI

HEMIDEZMOZOMI (engl. hemidesmosoma half desmosomes), ultrastrukturni elementi ćelije koji služe za čvrst pripoj epitelnih ćelija na bazalnu laminu, ispod koje se nalazi vezivno tkivo. Sastoje se od jedne guste spojne…

HEMIANOPSIJA

HEMIANOPSIJA (engl. hemianopsia), pojava ispada polovine vidnog polja, koja se manifestuje zavesom sa strane ili uspravnom senkom, najčešće kod odlubljene mrežnjače ili oštećenja vidnog puta.

HEMATURIJA

HEMATURIJA (engl. hematuria), prisustvo krvi ili eritrocita u mokraći. Mikrohema-turija , stanje gde se prisustvo patološkog broja eritrocita u urinu otkriva mikroskopskim pregledom sedimenta urina; makrohematurija , krvav urin vidljiv…

HEMATOPOEZNI SISTEM

HEMATOPOEZNI SISTEM (engl. haemato-poietic system), sistem organa i tkiva tela koji su uključeni u stvaranje ili funkciju krvnih ćelija. Obuhvata kostnu srž i slezinu. Zove se i hemopoezni sistem.

HEMATOPOEZNI

HEMATOPOEZNI (engl. haematopoietic), koji se odnosi na proces stvaranja i razvoja raznih tipova krvnih ćelija.

HEMATOPOEZA

HEMATOPOEZA (engl. haematopoiesis), hemopoeza; stvaranje ćelija krvi – eritrocita, trombocita i leukocita u hematopoeznim organima, pre svega kostnoj srži. Kod odraslog se aktivna, tzv. crvena kostna srž nalazi u rebrima,…

HEMATOPOETSKE STEM ĆELIJE

HEMATOPOETSKE STEM ĆELIJE (engl. hematopoietic stem cells), „Kandidat stem ćelije”, pluripotentne ćelije sposobne za diferencijaciju u ma koju krvnu lozu, kao i za deobe kojima same sebe obnavljaju, održa-vajući „pool”…

HEMATOPOETSKA TKIVA

HEMATOPOETSKA TKIVA (engl. hemato-poietic tissues, lat. textus hemopoeticus), tkiva specijalizovana za produkciju krvnih ćelija. U prenatalnom periodu to su žuman-čana vrećica, jetra, slezina i kostna srž, a u postnatalnom periodu…

HEMATOM UŠNE ŠKOLJKE

HEMATOM UŠNE ŠKOLJKE (engl. he-matoma of the auricle), otohematom, krvni podliv između hrskavice i perihondralno-kožnog sloja ušne školjke. Bezbolno izbočenje koje mora biti odstranjeno incizijom u aseptičnim uslovima, jer usled…

HEMATOLOGIJA

HEMATOLOGIJA (engl. haematology), nauka koja se bavi ispitivanjem i lečenjem bolesti krvi i krvotvornih organa.

HEMATOLOG

HEMATOLOG (engl. haematologist), lekar specijalista koji se bavi dijagnostikom i lečenjem bolesti krvi i krvotvornih organa

HEMATOKSILIN

HEMATOKSILIN (engl. hematoxylin), prirodna biljna boja (bazna boja), koja se dobija ekstrakcijom iz drveta (logwood). Široko se upotrebljava za bojenje jedara ćelija za posmatranje na svetlosnom mikroskopu. Hematoksilin je, sam…