OSTEODENZITOMETRIJA
OSTEODENZITOMETRIJA (engl. osteodensitometry), metoda za procenu koštane mineralne gustine. Koristi se u dijagnozi osteoporoze.
Lista svih lekova
OSTEODENZITOMETRIJA (engl. osteodensitometry), metoda za procenu koštane mineralne gustine. Koristi se u dijagnozi osteoporoze.
OSTEOCIT (engl. osteocyte), ćelija koja se nalazi u koštanom matriksu. Smatra se da ima ulogu u ishrani kosti i održavanju homeostaze kalcijuma u kosti.
OSTEOBLAST (engl. osteoblast), ćelija koja se nalazi u koštanom matriksu i koja ima zadatak izgradnje kosti.
OSTEOARTROZA (engl. osteoarthritis), degenerativno oboljenje zglobova koje karakterišu oštećenje i propadanje hrskavice uz istovremenu reakciju okolne kosti u vidu skle-roze subhondralne kosti i stvaranja koštanih izraštaja – osteofita.
OSTEOARTROPATIJA (engl. osteoarthropathy), oboljenje zglobova i kostiju različite prirode – zapaljenjske, metaboličke ili dege-nerativne.
OSTEITIS FIBROZA CISTIKA (engl. osteitis fibrosa cystica), karakteristične cistične promene u kostima posle dužeg trajanja nelečenog hiperparatireoidizma. Karakte-ristična je subperiostalna resorpcija kostiju. Česta su posledica patološke frakture kostiju. Ciste i…
OSTEITIS DEFORMANS (engl. Morbus Paget), oboljenje kostiju koje karakterišu povećana razgradnja ili izgradnja kosti i haotična arhitektura kosti zbog čega nastaju spontani bolovi i deformacije kostiju.
OSTEITIS (engl. osteitis), zapaljenjski proces u koštanom tkivu koji nastaje usled infekcije, metaboličkih oboljenja ili drugih oštećenja.
OSPOSOBLJAVANJE (engl. rehabilitation), proces postizanja maksimalnog potencijala za normalan fizički, psihički, socijalni i profesionalni život. V. rehabilitacija.
OSPA (engl. rash), akutna ili hronična pojava većeg broja sitnih (tačkastih, kao sočivo ili većih) patoloških promena na koži, obično u sklopu infekcije, toksične reakcije ili reakcije preosetljivosti na lek…
OSNOVNI UZROK SMRTI (engl. underlying cause of death), bolest ili povreda koja je uslovila niz nepovoljnih događaja okončanih smrću, zatim nastanak okolnosti nesrećnog slučaja ili nasilnog akta (samoubistvo, ubistvo) koji…
OSNOVNI NIVO, OSNOVNA STOPA (engl. background level, rate), sinonim: polazni nivo, stopa. Koncentracija, najčešće niska, u kojoj su neke supstance, atene, prisutne ili se javljaju pod određenim vremenskim ili prostornim…
OSNOVNI ČINIOCI ZDRAVLJA POPULACIJE , savremena socijalna medicina definiše četiri osnovne determinante zdravlja po-pulacije: prva d. , ekonomska sposobnost poje-dinca, porodice i društva (obezbeđenje mo-gućnosti kupovanja određenih roba i usluga:…
OSNOVNA AMORFNA SUPSTANCA (engl. ground substance, lat. substantia fundamentalis), jedna od komponenata međućeliske mase (ekstracelularnog matriksa) vezivnih i potpornih tkiva. Različite je viskoznosti i okr-užuje ćelije i vlakna. Sastoji se…
OSMOZA (engl. osmosis), prelazak čistog rastvarača u rastvor kroz polupropustljivu membranu koja ih razdvaja. Na taj način iz dela suda u kome se nalazi rastvarač molekuli prelaze kroz membranu u…
OSMOTSKA FRAGILNOST ERITROCITA (engl. osmotic erythocyte fragility), oset-ljivost eritrocita na promene osmotskog pritiska. Izloženi hipotoničnim rastvorima natrijuma, eritrociti upijaju vodu, bubre i kad bubrenje prevaziđe otpornost ćelijske membrane eritrocit prska.…
OSMORECEPTOR (engl. osmoreceptor), grupa ćelija u hipotalamusu koja meri osmolalnost telesnih tečnosti. Promena osmolalnosti izaziva promenu broja nervnih impulsa hipotalamohipofiznim traktusom što je signal za promenu sekrecije antidiureznog hormona iz…
OSMOMETAR (engl. osmometer), instrument kojim se meri osmolalitet u rastvoru. Najčešći osmometri se zasnivaju na snižavanju tačke mržnjenja supstance.
OSMOLARITET (engl. osmolarity), osmolarnost; koncentracija rastvora izražena u osmolima čestica rastvorka u jednom litru rastvora (Osm/L).
OSMOLALITET (engl. osmolality), koncentracija rastvora izražena u osmolima čestica rastvorka u kilogramu rastvarača (Osm/kg). U kliničkoj hemiji osmolalnost seruma i urina meri se osmometrom.