Kategorija: Pojmovi na o

OLAKŠANA DIFUZIJA

OLAKŠANA DIFUZIJA (engl. facilitated diffusion), nosačima posredovan transportni mehanizam u kome se molekuli kreću kroz membranu niz koncentracioni gradijent; rav-noteža se postiže kada se izjednače koncentracije na obe strane membrane.

OKUPACIONA TERAPIJA, RADNA TERAPIJA

OKUPACIONA TERAPIJA, RADNA TERAPIJA (engl. occupation therapy, working therapy), podrazumeva aktivnosti koje imaju za cilj da angažuju (okupiraju) bolesnika da vreme, najčešće u bolnici, provede na više ili manje kreativan…

OKULUS

OKULUS (engl. eye, lat. oculus), oko. Organ vida, sastoji se od tri dela: očne jabučice (v. bulbus okuli), vidnog živca (v. nervus optikus) i pomoćnih organa oka. Pomoćni organi oka…

OKULTNO KRVARENJE

OKULTNO KRVARENJE (engl. ocult bleeding), krvarenje u stolici ili mokraći koje nije okom vidljivo, ali se može dokazati speci-fičnim testovima (npr. hemokult test). Često je udruženo sa ranim stadijumima neoplazmi;…

OKULTAN

OKULTAN (engl. latent), skriven, nešto što nije ispoljeno, još uvek mirno, ne pokazuje se tj. ne može se dokazati, a sumnja se da postoji (npr. krvarenje unutrašnjeg organa).

OKULO-ORO-GENITALNI SINDROM

OKULO-ORO-GENITALNI SINDROM (engl. oculoorogenital syndrome), oboljenje nastalo zbog nedostatka značajnih elemenata u hrani, a ispitano na američkim zatvorenicima u japanskim logorima tokom drugog svetskog rata. Više od 75% zatvorenika posle…

OKULOGIRNE KRIZE

OKULOGIRNE KRIZE (engl. vestibular nystagmus), refleksni pokreti očnih jabučica, glave i vrata, zbog nadražaja vestibularnog aparata. Ovo se ostvaruje preko glavnog asocijacionog puta moždanog stabla – uzdužnog medijalnog snopa, koji…

OKULO-CEREBRO-FACIJALNI SINDROM

OKULO-CEREBRO-FACIJALNI SINDROM (engl. oculocerebrofacial syndrome ), sidrom prenosiv kao autosomno recesivna karakteristika. Karakterišu ga mentalna retardacija, mikrokefalija, mongoloidni nagib palpebralnih fisura, mikrokornea, strabizam, miopija, atrofija optičkog nerva, gotsko nepce i…

OKULO-AURIKULO-VERTEBRALNI SINDROM

OKULO-AURIKULO-VERTEBRALNI SINDROM (engl. oculoauriculovertebral syndrome), sindrom koga karakterišu epibulbarne dermoidne ciste, razne vertebralne nepravilnosti, nenormalnosti rebara, neurološke komplikacije, uključujuči i mentalnu retardaciju. Okularne komplikacije čine konjuaktivalne dermoide i/ili lipodermoide, kolobomi,…

OKTREOTID

OKTREOTID (engl. octreotide), sintetisani oktapeptid, analog somatostatina. Poseduje identična biološka svojstva kao i somatostatin, ali je vreme iščezavanja iz cirkulacije znatno produženo. Inhibiše sekreciju i dejstva hormona rastenja i peptida…

OKSPRENOLOL

OKSPRENOLOL (engl. oxprenolol), beta-blokator koji ima unutrašnju simpatičku aktivnost, pa zato izaziva bradikardiju i hladne noge ređe od ostalih beta-blokatora. Koristi se za lečenje angine pektoris, srčanih aritmija, hipertenzije i…

OKSOGLUTARAT DEHIDROGENAZA

OKSOGLUTARAT DEHIDROGENAZA (engl. oxoglutarate dehydrogenase), multienzimski kompleks (2-oksoglutarat:lipoamidoksidoreduktaza, EC 1.2.4.2), koji se sastoji od najmanje tri enzima koji katalizuju složenu enzimsku reakciju 2-oksoglutarat + CoA-SH + NAD+ = sukcinil koenzim…

OKSITOCIN

OKSITOCIN (engl. oxytocin), ciklični peptidni hormon koji sadrži osam aminokiselina. Deluje na ženski reproduktivni sistem i ima RMM 1.000. Stvara se u neuronima i para-ventrikularnim jedrima hipotalamusa, a oslobađa se…

OKSITETRACIKLIN

OKSITETRACIKLIN (engl. oxytetracyclin), stari tetraciklinski antibiotik širokog spektra dejstva. Kod sistemskih infekcija je preva-ziđen posle uvođenja novih grupa antibiotika, ali se koristi u kombinacijama sa nistatinom i kortikosteroidima za lečenje…

OKSIMETAR

OKSIMETAR (engl. oximeter), fotoelektrični instrument kojim se meri zasićenje krvi kiseonikom (oksigene frakcije hemaglobina, oxihemaglobina) u krvi koja cirkuliše. Oksimetri koriste fotoelektrične metode za detekciju razlike u boji krvi sa…

OKSIHEMOGLOBIN

OKSIHEMOGLOBIN (engl. oxyhaemoglobin), hemoglobin koji je vezao kiseonik. Za razliku od prave oksidacije, ova veza je labava i nastaje oksigenacijom.

OKSIDOREDUKTAZE

OKSIDOREDUKTAZE (engl. oxidoreductases), rod enzima (EC 1) kome pripadaju oni enzimi koji katalizuju reakcije u kojima se jedno jedinjenje oksiduje, a drugo redukuje. Neki od klinički značajnih enzima iz ovog…

OKSIDO-REDUKCIONA REAKCIJA

OKSIDO-REDUKCIONA REAKCIJA (engl. oxidation-reduction reaction), hemijska reakcija u kojoj se odigravaju oksidacija i redukcija, npr. 2H2 + O2 = 2H2O. Oksidovana supstanca (H2) naziva se redukcioni agens ili reduktant; redukovana…

OKSIDAZA L-AMINOKISELINA

OKSIDAZA L-AMINOKISELINA (engl. L-amino acid oxidase), enzim iz roda oksidoreduktaza ŠL-aminokiselina: kiseonik oksidoreduktaza (deaminirajuća), EC 1.4.3.2Ć. Po raspodeli i funkcijama ovaj enzim je sličan oksidazi D-aminokiselina, mada radije oksiduje L-aminokiseline…

OKSIDAZA D-AMINOKISELINA

OKSIDAZA D-AMINOKISELINA (engl. D-amino acid oxidase), enzim iz roda oksidoreduktazaŠD-aminokiselina: kiseonik oksidoreduktaza (deaminirajuća), EC 21.4.3.3Ć. Nalazi se u jetri i bubrezima gde katalizuje deaminaciju D-aminokiselina do a-keto kiselina i slobodnog…