Juvenilna osteohondroza, osteohondritisi
Osteohondroze su smetnje u rastu i razvoju epifiza zbog poremecenog krvotoka i posledicne nekroze. Uzrok prekida cirkulacije obicno nije poznat. Osteohondroze razlicitih regija imaju slicne klinicke i rendgenske znakove. Neke od njih su ceste, druge opet iznimno rijetke. Za pojedine lokalizacije te bolesti je karakteristicna starost obolevanja.
Etiologija nije poznata. Ponekad znamo da je poremecena cirkulacija posledica pritiska u zglobu zbog eksudata.
Kliničke manifestacije.
Kod nosivih ekstremiteta bolest se ocituje bolovima, šepanjem i smanjenom pokretljivošcu. Ti znakovi prethode rendgenski vidnim promenama. U toj iritativnoj upaljnoj fazi u zglobu je sinovijalna upala. Tome može slijediti relativno bezbolna faza. U fazi uraštanja kapilara i slijedece osteolize mrtve kosti mogu se ponovo javiti šepanje i ogranicena pokretljivost, narocito kada se smekšana epifiza deformira.
Radiološke manifestacije.
Osteohondroze imaju tipican razvoj. U fazi upale dođe zbog jake hiperemije do demineralizacije okolne, žive kosti. Mrtva kost izgleda relativno gušca, pa govorimo o fazi kondenzacije. Posle uraštanja kapilara i razvoja granulacionog tkiva sa osteoklasticnom aktivnošcu pojavi se izgled fragmentacije kosti. Slijedi faza remineralizacije i na kraju faza definitivnog oporavka, cesto sa promenom oblika epifize.
Legg-Calve-Perthesova bolest.
To je avaskularna nekroza epifize femoralne glave. Pravi uzrok smetnje cirkulacije je obicno nepoznat. Oštecena može biti celokupna vaskularizacija epifize, odnosno samo jedan dio. Bolest se javlja između 3. i 12. godine. Muška deca obolevaju 4 do 5 puta češće nego ženska.
Klinički znaci.
Bolest počinje akutno, sa znacima nadraženog kuka, šepanjem i ograničenom pokretljivošću. Nastup može biti i primarno kroničan sa slabije izraženim simptomima.
Konačnu dijagnozu daje rendgenološki snimak. Prve pouzdane rendgenološke znakove možemo otkriti 3 do 4 nedele posle prvih znakova. U daljnjem toku možemo rendgenom pratiti sve faze bolesti. Za prikaz opsega nekroze je pored AP snimka, nužan i snimak po Lauensteinu.
Catterallova podela zahvaćenosti epifize na četiri grupe je značajna sa terapijskog i prognostičkog stanovišta.
Grupa I oštećen je samo prednji dio epifize, metafiza se ne širi.
Grupa II oštećena je prednja polovina epifize, epifiza se snizi, metafiza se delomično proširi.
Grupa III samo manji posteromedijalni dio ostaje živ, epifiza se snizi, metafiza proširi.
Grupa IV nekrotizira i sekvestrira čitava epifiza. Epifiza se po reparaciji proširi i snizi. Jako se proširi i metafiiza.
Tretman.
Liječenje zavisi od opsega oštećene cirkulacije i od starosti. Do 5 godina liječenje nije potrebno. Poslije 5 godina za grupu I bez liječenja, za grupe II i III liječenje potrebno samo za epifize sa znacima „head at risk“.
Morbus Sinding-Larsen.
Avaskularna nekroza apeksa patele je rijetka bolest. Javlja se sa bolom na apeksu patele, a dijagnozu potvrđuje rendgenografski snimak sa poremećenom strukturom bolnog predela.
Morbus Osgood-Schlatter.
Avaskularna nekroza tuberositas tibije prednjeg dijela gornje epifize tibije počinje bolovima. Bolest se pojavljuje u dobu od 10 do 16 godina. Rendgenski možemo pratiti sve faze bolesti. Tuberositas je zadebljana i bolna na dodir. Često je bolest obostrana. U terapiji preporučujemo smanjenje fizičkih aktivnosti. Imobilizacija dolazi u obzir samo iznimno. Bolest uvjek završava bez posledica.
Morbus Haglund-Severi.
Aseptička nekroza epifize petne kosti se pojavljuje između 8. i 12. godine sa bolovima u petnoj kosti. Na rendgenografskom snimku možemo naći promene tipične za osteohondroze, a ponekad samo kao atipičan tok osifikacije.
U terapiji pomažu ulošci za rasterećenje pritiska. Bolna faza rijetko traje više od nekoliko meseci.
Morbus Kohleri I aseptička nekroza čunaste kosti stopala. Bolest se pojavljuje između 4. do 6. godine sa bolovima u stopalu. Mnogo je češća u dečaka nego u devojčica. (4:1) i u 1/3 slučajeva obostrana. Na rendgenografskom snimku vidi se spljoštenje i sklerozacija osifikacione jezgre . Vidi se i fragmentacija.
Tretman. Nošenje uložaka, smanjenje opterećenja i fizikalna terapija.
Reosifikacijom se u daljnjem rastu oblik čunaste kosti normalizira.
Morbus Kohleri II aseptička nekroza glave II ili III metatarzalne kosti. Bolest se javlja posle 13. godine, pretežno kod devojki, sa bolovima i otokom u predelu metatarsofalangealnih zglobova. Na rendgenografskom snimku možemo pratiti slične promene kao kod Perthesove bolesti .
U terapiji propisujemo uloške za rasterećenje, ponekad i sadrene čizme. U slučaju širokih, deformisanih metatarzalnih glavica, dolazi kasnije u obzir operativna terapija sa redukcijom glavice, a ne resekcijom.
Morbus Kienbocki osteohondroza lunarne kosti zapešča. To je aseptička nekroza koja nastane po završetku rasta. Uzrok za oštećenje cirkulacije je povreda. U terapiji propisujemo manšete ili udlage za fiksaciju zapešća. Ekstirpacije kosti i protetička zamena ne daju dobrih rezultata. Ponekad bolove eliminiramo elongacijom ulne. Kod artroze sa bolovima je optimalno riješenje artrodeza ručnog zgloba.