Povrede vratnog dela kičme se najčešče dešavaju pri saobračajnim nesrečama i pri naletu automobila, kao i pri skokovima u vodu na glavu. Najgora lokacija povrede vratnog dela kičme je između IV i VI pršlena.

Pri prelomu pršlena dolazi odmah do luksacije pošto je uvek slomlen i arkus, a ne dolazi uvek do povrede kičmene moždine.

Povrede prvog i drugog vratnog prslena

Značajna povreda epistrofeusa je prelom densa sa dislokacijom ili bez nje. Povreda kičmene moždine nije česta jer je spinalni kanal dosta širok. Značaj prelom kod obešenih je obostrani prelom arkusa epistrofeusa i iščašenje.

Deffersonov prelom je kominutivni prelom atlasa koji nastaje kada deluje sila aksijalno na glavu.

 Klinički znaci.

 Klinički su izraženi bolovi u zatiljku koji se šire u vrat i glavu. Mogučnost izrazitih neuroloških ispada takođe postoji, kao i izolovani neurološki ispadi od strane nerava koji tu izlaze. Pri potresu kičmene moždine (commotio medullae spinalis) pojavljuju se neurološki ispadi. Baš prilikom ovakvih povreda veoma je važna tačna rendgenološka dijagnostika sa tomografijom i kompjuterskom tomografijom, kao i eventualno magnetnom rezonancijom.

Tretman.

Odluka o načinu lečenja zavisi od toga da li je stabilan ili nestabilan prelom. Pri stabilnim prelomima vratnog dela kičme zadovoljava Schanzova kragna, ali pri težim povredama „Minerva“ gips koji treba da stoji četiri do šest nedelja (do 3 meseca).

Pri težim povredama, sa pomakom između pršlenova, moramo po prijemu u bolnicu obezbediti povredu koštanom trakcijom po Crutchfieldu (tri do četiri kilograma) koji vršimo četiri do šest nedelja uz redovnu rendgensku kontrolu položaja pršlenova. Po odstranjenju trakcije apliciramo gipsanu „Minervu“ u trajanju od osam do deset nedelja.

Nestabilni prelomi pre svega sa poremećajem neurološkog statusa, koji sa trakcijom ne mogu reponirati, moraju biti operativno stabilizovani. Operativni zahvat predstavlja fuziju pršlenova, i to ispred i pozadi, što se mora učiniti što pre.

Whiplesh-distorzije ili hiperekstenzione povrede su srazmerno česte povrede koje daju bolnu simptomatologiju u vratnom delu kičme sa širenjem u rame, potiljak a ponekad u obe ruke. Može se pojaviti takođe i zujanje u ušima sa vrtoglavicom zbog kompresije a. vertebralis. Takve povrede su svakako vrlo neprijatne i mogu se zameniti sa degenerativnim promenama. One su vrlo važne zbog forenzičkog značaja telesnih povreda.