=““ =“:/s/2019/11/17/fb-content.png“ „0“ =“0″}
Kičma sa svojim zglobovima, ligamentima i diskusima zajedno sa mišićima čini statičko-dinamički sistem kičmenog stuba. Značaj kičmenog stuba, koji ima oblik dvostruko zakrivlenog slova ,,S“, jeste da omogućava uspravni položaj tela, što sve treba uzeti u obzir pri nastanku povrede. Pri približavanju pršlenova koji prelaze dozvolene amplitude pokreta dolazi do povreda kao što su distorzije, zatim do fleksionih, ekstenzionih, rotacionih i kompresionih preloma. Najčešće je povređen torakolumbalni prelaz, cervikotorakalni prelaz i pojedinačni pršlenovi vratnog dela kičme.

Povrede pršlenova su sledeće:

1)         prelomi spinoznih i transverzalnih nastavaka,

2)         prelomi arkusa.

3)         ivični prelomi,

4)         prelomi gornje površine pršlena, tela pršlena i donje površine pršlena bez povrede diskusa,

 

U odnosu na mehanizam povrede i jačinu sile dolazi do oštećenja tela pršlena ili arkusa, što uzrokuje sužavanje spinalnog kanala koje može biti delimično ili potpuno. Zbog toga imamo prelome sa ispadom pršlena koji se skoro uvek loše završavaju.

Stabilni prelomi kičme su prelomi gde veze između pršlenova i intervertebralni diskusi nisu povređeni i pri kojima ugao između pršlenova nije veći od 10 do 15°. Prelomi pri kojima su povređeni ligamenti između pršlenova i intervertebralni diskusi po pravilu su nestabilni prelomi i mogu zbog međusobnog primicanja uzrokovati povredu medule.

Veoma je važan anamnestički podatak o nastanku povrede. Pri padu sa visine i kod saobraćajnih udesa (sudari automobila, prevrtanje traktora) moramo računati na mogućnost povrede kičmene moždine. Isto tako moramo misliti na ove povrede kod svih politraumatizovanih bolesnika.

Klinički znaci.

Klinički utvrđujemo sledeće: bol na direktan pritisak, kompresiju, povređeni često teško stoje i ne mogu da sede. Veliku pažnju treba usmeriti na neurološke ispade donjih ekstremiteta. Isto tako značajni su pojasni bolovi u predelu grudnog koša i trbuha. Veći retroperitonealni hematom i kod preloma torakolumbalnog dela kičme uzrokuju često simptome paralitičkog ileusa.

Prema tome, kada sumnjamo na povredu kičme, moramo nužno uraditi rendgenski pregled bolnog dela kičme u dva pravca a ponekad i cele kičme sa četiri snimka (višestrane projekcije). Za najtačnije određivanje preloma nužna je dodatna tomografija povređenoga predela i kompjuterska tomografija a ako je moguće i magnetna rezonancija (MR). Po tako sprovedenoj dijagnostici lako odlučujemo kakav je tip preloma posredi i da li je prelom stabilan ili nestabilan, te na osnovu toga određujemo vrstu lečenja.

Tretman.

Večinu stabilnih preloma možemo lečiti funkcionalno sa određenom rehabilitacijom i vežbama za jačanje mišiča. Pri nestabilnim prelomima možemo se odlučiti za konzervativno lečenje, sa različitim ekstenzijama i gipsom. Značajna imobilizacija za vratni deo kičme je „Schanzova kragna“, koja može biti ojačana gipsom ili „Minerva“ a za ostale delove kičmenog stuba upotrebljavamo gipsani mider.

Operativnu fiksaciju na pršlenovima vršimo u svim slučajevima povreda kičme sa nervnim ispadima i kod teške nestabilnosti preloma, kao i pri povredi medularnog kanala. Operativna fiksacija se izvodi uobičajeno sa posebnim fiksatorima ili sa pločicama i šrafovima.

Indikacije za operativno lečenje preloma prslena

Nužno je operativno lečenje preloma pršlena, pre svega kada možemo očekivati sužavanje medularnog kanala ili veče deformacije kičmenog stuba. Zato su razni autori napravili sheme za različito opredelenje za način lečenja.

Danas se najviše upotrebljava šema po McAffey, koji po dužini deli kičmeni stub u tri osovine: A,B,C. Osovina A zauzima dve trečine širine korpusa pršlena, osovina B zadnju trečinu korpusa i oba arkusa i srednji deo artikulacione površine. Osovina C zahvata zadnji deo artikulacione površine i processus spinosus.

Pri prelomima, kada su zahvačene dve osovine, operativni zahvat je obavezan.

Pri povredama kičme sigurno je najteža komplikacija povrede kičmene moždine. Zbog preloma i kompresije pršlena dolazi takođe do težih iskrivlenja kičmenog stuba (gibus) koji kasnije uzrokuje statičke promene.