Bolesti štitaste žlezde su u porastu u našoj zemlji i stručnjaci procenjuju da se, samo u Beogradu, godišnje obavi oko 70.000 pregleda vezanih za ovu oblast endokrinologije.
„Praksa pokazuje da u bolničkim ambulantama ima najviše takvih pacijenata, iako je dijabetes vodeće endokrinološko oboljenje“, izjavila je poznata endokrinološkinja, prof. dr Nada Kostić, povodom Međunarodne nedelje štitaste žlezde, koja se završava 26. maja.
Ističući da pacijenti dolaze i kad sami posumnjaju na oboljenje štitaste žlezde, jer se informišu preko medija i interneta, ona je rekla da su dijagnostičke mogućnosti sada poboljšane i da se zato otkriva veći broj obolelih – i kod nas i u svetu.
Najčešća dijagnoza je hipotireoza – smanjena aktivnost štitaste žlezde, kao posledica autoimunih procesa.
Ovim pacijentima se obavezno uvodi supstituciona terapija (nadoknada nedostajućeg hormona tiroksina) i redovno se pozivaju na kontrole, koje treba da uključe i ultrazvuk, a ako su prisutni nodusi (čvorići) potrebno je da se uradi njihova punkcija i histopatološka analiza.
Ta vrsta poremećaja, poznata i kao Hašimoto tireoiditis, uglavnom se javlja kod žena – u mlađem, srednjem i ‘trećem’ životnom dobu i pokazuje genetsku povezanost: baka-majka-ćerka.
“Otkriva se i kod muškaraca, iako oboljenja štitaste žlezde nisu karakteristična za njih”, rekla je dr Kostić.
U slučaju kad ova žlezda sa unutrašnjim lučenjem ima povišenu funkciju, javljaju se različiti oblici hipertireoze, od kojih je najčešća Bazedovljeva bolest, navela je ona i dodala da mnogi od ovih pacijenata imaju simptome koji mogu da liče na neurozu.
Poslednjih godina, beleži se porast broja neuroza, kao posledica situacionih teškoća u svakodnevnom životu. Dr Kostić smatra da je zadatak lekara da kod takvih pacijenata isključe oboljenja štitaste žlezde kao uzrok zdravstvenih problema.
Kod hipertireoze se prvenstveno forsira medikamentozni pristup lečenju, a ako se za dve do tri godine ne postigne remisija, odnosno povlačenje simptoma, ne treba čekati već primeniti terapiju radioaktivnim jodom, ako je pacijent stariji, a kod mlađih je potrebno hirurško odstranjivanje žlezde.
Dr Kostić je istakla da se sva oboljenja štitaste žlezde lako dijagnostikuju, a leče se medikamentima koji su veoma pristupačni. Uvođenjem terapije brzo dolazi do poboljšanja, i subjektivnog i objektivnog, pa je za lekara najveće zadovoljstvo kad se pacijent, koji je imao ozbiljne zdravstvene poteškoće, vrati na prvu kontrolu raspoložen i bez simtoma bolesti.
Navodeći da nauka još nema objašnjenje zašto su ove autoimune bolesti u porastu i u Srbiji i u svetu, ona je dodala da se kao mogućni razlozi pominju pogoršani uslovi života – pre svega veća izloženost stresu, što preko psihe remeti imunološki sistem.