Eutireoidna (netoksična) struma je čest endokrini poremećaj; definiše se kao uvećanje tireoidne žlezde bez poremećaja funkcije. Može biti endemska ili sporadična. 

Eutireoidna (netoksična) struma je čest endokrini poremećaj; definiše se kao uvećanje tireoidne žlezde bez poremećaja funkcije. Može biti endemska ili sporadična.

 

Endemska struma
Endemska struma javlja se u područjima sa nedovoljnom količinom joda u vodi i hrani. Dnevna potreba za jodom je oko 100 -150 mg i oko 800 miliona ljudi nema mogućnost da unese tu količinu iz prirodnih izvora. Područje je endemsko ako je prevalenća strume >10% ukupne populaciie. Prevalenca strume u podračjima sa izrazitim nedostatkom joda može biti veća od 80% i struma se nalazi u dece mlađe od 3 godine. Poremećaj je mnogo češći kodžena. U početku je struma ujednačena, difuzna, ali kasnije se uvećava i postaje nodozna. Pacijenti sa struniom su klinički eutiroidni ah je ukupni tiroksin obično u donjoj polovini raspona normalnih vrednosti, a tireotropin je u gomjim granicama ilije neznatno iznad dozvoljenog raspona normalnih vrednosti. Fiksacija joda je povećana. Struma nije ravnomemo zastupljena u područjima sa sličnim stepenom nedostatkajoda. Strumogene materije u hrani, kao što su tioglikozidi iz kupusa mogu donekle da objasne neujednačenu distribuciju strume. Primenajoda u dece može da dovede do povlačenja strume, odnosno da spreči njenu pojavu. U odraslih primena joda ima mali uticaj na veličinu strume, iako se testovi tireoidne fiinkcije normalizuju. U nodoznoj strumi može da se razvije autonomija koja u nekiin slučajevima dovodi do hipertireodizma.

KLASIFIKACIJA NETOKSIČNE STRUME
A. Difiizna netoksična struma
1) Endemska
– Nedostatakjoda
– Strumogeni iz hrane
2) Sporadična
– Urođeni poremećaji biosinteze tireoidnih hormona
– Hemijski agensi (litijum, tiocijanati)
– Nedostatakjoda
3) Kompenzacijska struma
B. Nodozna netoksična struma

Endemski kretenizam. — Opasnost od pojave kretenizma postoji u područjima sa dnevnim unosom joda < 25 ng. Kretenizam se obično klasifikuje kao ,,neurološki“, ,,miksedemski“ ili „mešoviti“. U neurološkom kretenizmuuočljivi su: mentalni deficit, gluvoća i mutizam, poremećaj funkcije gomjih motomih neurona i poremećaj kretanja. U dobu odraslog razvija se eutireoidna multinodozna struma. U miksedemskom kretenizmu, deca su jasno hipotireoidna, u kasnijem životnom dobu se ne razvija strama a zapaža se, zastoj u rastu. Činioci koji odreduju da li će se u jednom području ispoljiti neurološki, a u dmgom miksedemski kretenizam nisu poznati.
Osnovni postupak u tretmanu endemske strume jeste dovoljan unos joda. Prevencija je idealan postupak i zato u endemskim podmčjima treba dodavati jod hrani (u vidu jodiranja soli), vodi ih intramuskulamim injekcijama uljanih rastvora joda. Tireoidna žlezda je u periodu nedostatkapovećala sposobnost ekstrakcije joda, tako da se nekada posle uvođenja normalnih kohčina joda razvija tireotoksikoza. Istcrvremeno sa porastom unosa joda, u endemskim podmčjima opada incidenca folikulskog i anaplastičnog tireoidnog karcinoma.

Sporadična struma
Definiše se kao eutireoidna stmma saprevalencom manjom od 10% bilo koje populacijske gmpe. Znatno je češća u žena (8 : 1) i često se prvi put zapaža u pubertetu, tmdnoći i u vreme pojave menopauze. Deli se na formu sa genetskom osnovom, u osoba sa kongenitalnom strumom iz neendemskili podmčja i formu izazvanu strumogenim supstancama. Spontani slučajevi nastaju u nekim oblicima tireoiditisa, naročito alco se struma javlja iznenada. Poremećaj bilo kog stadijuma u sintezi tireoidnih hormona, koji dovodi do snižene sekrecije hormona, iz;iziva porast sekrecije TSH i uvećanje žlezde. Ipak, većina osoba sa sporadičnom strumom ima normalan TSH. Poslednjih decenija proučava se uloga imunoglobulina koji stimulišu rast posle vezivanja za TSH receptor na tireocitima.

POSTUPCI U DIJAGNOZI STRUME
– Palpacija
– Ultrazvuk visoke rezolucije
– Procena tireoidne fiinkcije (TSH, T4)
– Scintigrafija i ocena vezivanja 99mTc
– CitioIoško ispitivanje
– Ocena lokalnih komplikacija
Eutireoidna sporadična stmma može biti difuzna ili nodozna; nodozna struma možc biti sa više nodusa, polinodozna, ili sa jednim nodusom, uninodozna eutiroidna struma. Nodozni oblici su češći u žena i u starijem životnom dobu. Nodozna strumapredstavlja poseban problem zbog opasnosti od maligne prirode nodusa.

U blagim oblicima struma kompenzuje poremećaj koji dovodi do njene pojave i bolesnici su eutireoidni; u izraženim formama postoji i hipotireoidizam sa strumom. Osim strume, u većine bolesnika nema drugih pojava. Struma može da raste brže ih sporije i nekada dostiže veliku masu (stnima permagna). Kod velikih, naročito nisko položenih struma javljaju se kompresivni simptomi: dispneja, disfagija, disfonija (yox strumica) i pozitivan Pembertonov znak (pojava ili pogoršanje dispneje kod postavljanja ruku iznad glave). Da li se radi o difuznoj ili nodoznoj strumi, ocenjuje se palpacijom i retko je potrebno proveravati pomoću ultrazvuka. Funkcijska aktivnost se procenjuje na osnovu kliničkog nalaza i određivanjem hormona u krvi.

Tretman sporadične strume zavisi od uzroka. Lekovi ili prirodni strumogeni moraju da se isključe i to je često dovoljno da dođe do regresije strume. Ako je TSH povišen, primena 1-tiroksina dovodi do smanjenja i povlačenja difuzne strume za nekoliko sedmica. Polinodozne strume obično ne reaguju na primenu 1-tiroksina zbog mnogih područja autonomne aktivnosti. Primena joda u ovakvoj strumi može da indukuje hipertireoidizam, zbogpojačanja autonomne aktivnosti (Jod-Basedow fenomen). Hirurško lečenje se sprovodi kadapostoje kompresivni simptomi i posle toga nastavlja se supstitucija tireoidnim hormonima.