Psitakoza je zoonoza koju prouzrokuje Chlamyclia psittaci a koja se ka- rakteriše temperaturom, malaksalošću, opštim bolovima, glavoboljom i atipičnom intersticijalnom pneumonijom.
Uzročnik psitakoze je bakterija, intracelulamog parazitizma, sa osobinama i virusa i bakterija. Rezervoar infekcije su razne ptice (papagaji, golubovi, ćurke, patke, pernata živina) u čijim sekretime i ekskretima hlamidija dugo preživljava sasušena u prašini. Najčešći put prenosa je inhalatomi mada može i ugrizom ptice. Interhumani prenos se retko dešava. Bolest ima uglavnom sporadični karakter kada oboljevaju ljubitelji i odgajivači ptica a može biti profesionalna kada oboljevaju radnici na farmama ptica i u zoo vrtovima.
Uneta aerogenim putem hlamidija dospeva u RES jetre i slezine gde se razmnožava i putem krvi naseljava plućni parenhim pri čemu je epitel bronhijalnog stabla intaktan. Patoanatomski dominira infiltracija mononukleara u intersticijumu mada je moguća eksudacija i infiltracija alveola. Kod težih oštećenja nastaje nekrotična i hemoragična upala sa sukrvičavom ekspektoracijom i hemoptizijama kod bolesnika. U žlezdama, slezini i jetri mogu da se nađu ža- rišne nekroze. Oštećenja srca, perikarda, endokarda, bubrega, mozga i moždani- ca se takođe mogu da nađu u težim oblicima bolesti.
Nakon inkubacije od jedne do dve nedelje bolest počinje naglo visokom temperaturom, groznicom, malaksalošću i bolnim sindromom. Glavobolja je intenzivna kao i bolovi u mišićima leđa, zglobovima. Od strane respiratornog sistema prisutan je kašalj koji je najpre podražajan, suv a pri kraju bolesti postaje produktivan, ponekada sukrvičav. Mali broj bolesnika može da ima encefalopatske smetnje u vidu konfuzije, delirijuma, kome. Objektivnim pregledom zapaža se bledilo, relativna bradikardija, a ponekada po koži makulozni egzantem rozeoliformnog tipa. Auskultatomi nalaz na plućima je uredan ili se nađu krepitacije i pleuralno trenje. Prisutna je hepatospleno-megalija umerenog stepena. Radiološke promene na plućima su prisutne ali nisu karakteristične za psitakozu i veoma su raznovrsne. Mogu se videti mrljaste skoro milijame sen- ke, ili nodozne, zatim u vidu trakastog pojačanja bronhovaskulamog stabla. Moguće su i promene po tipu lobarnih, segmentnih infiltracija.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, epidemioloških podata-ka i serološke potvrde. Koristi se RVK, metoda mikroimunofluorescencije koja otkriva tip specifična IgM antitela.
Diferencijalno dijagnostički treba isključiti TBC, sve etiološke uzročnike sindroma intersticijalnih pneumonija.
Terapija se sprovodi tetraciklinima, 2-3 g na dan, tokom 2-3 nedelje, ali se mogu davati i hinoloni.