RAHITIS
(engl. rachitis, ), opšte oboljenje organizma koje nastaje kao posledica pore-mećaja u mineralizaciji
skeleta usled nedo-statka kalcijuma, fosfora i vitamina D. Javlja se u periodu ubrzanog rasta, naročito
u prvim godinama života. Pojavi rahitisa prethode nepravilna ishrana, naročito nepovoljan odnos
kalcijuma i fosfora u kravljem mleku kod veštačke ishrane, nedovoljno osunčavanje kože i
nedovoljan unos vitamina D hranom. Stoga se rahitis češće javlja kod dece rođene u kasnu jesen i u
toku zime. Rahitis se može javiti i kao posledica urođenog poremećaja u metabolizmu vitamina D
(pseudovitamin D deficijentni ili vitamin D zavisni rahitis) ili naslednih poremećaja u transportu
fosfora u gornjim partijama proksimalnih bubrežnih kanalića (vitamin D rezistentni ili
hipofosfatemijski rahitis). Oboljenje kostiju usled poremećaja u metabolizmu kalcijuma, fosfora i
vitamina D, odnosno sinonim za rahitis koji nastaje u kasnijem životnom dobu nakon završetka
procesa rastenja, naziva se osteomalacija (v. osteomalacija). Kliničku sliku karakterišu opšti
simptomi i znaci bolesti kao što su: razdražljivost, pojačano znojenje, mlitavost, bledilo, tetanija i
specifične promene na kostima usled smanjene mineralizacije novostvorenog koštanog tkiva.
Najraniji koštani znak je razmekšavanje potiljačnih kostiju koje su zbog ležanja deteta najizloženijem
pritisku. Kasnije se javljaju promene i na drugim kostima kao brojanice na rebrima, narukvice na
podlaktičnim kostima, konture dvostrukog zgloba, krivljenje nogu u obliku slova „O” i „X” kada dete
prohoda i spontani prelomi nalik na zalomljenu zelenu grančicu. U određenim fazama rahitisa mogu
da se jave grčevi nogu i ruku praćeni gubitkom svesti što nalikuje epilepsiji. Ponekad se grčevi
javljaju u toku nespecifične infekcije disajnih puteva praćene povišenom temperaturom, što može
pogrešno da navede na febrilne konvulzije. Deca koja boluju od rahitisa ionako su, usled nepotpunog
imunološkog odgovora, sklonija infekcijama, naročito sistema za disanje. Dijagnoza se postavlja na
osnovu kliničke slike, laboratorijskih analiza (smanjeni kalcijum i fosfor, povišena aktivnost alkalne
fosfataze) i promena na kostima vidljivih na rendgenskom snimku. Lečenje običnog rahitisa sastoji se
u korekciji ishrane, povećanom osunčava-nju kada je moguće i davanje većih doza vitamina D u toku
dužeg vremenskog perioda. Za lečenje drugih oblika rahitisa postupak je mnogo komplikovaniji.
Prevencija rahitisa se sprovodi stimulacijom dojenja, davanjem dobro adaptiranih formula mleka kod
veštač-ke ishrane i dodavanjem 400 jedinica (kod prevremeno rođene dece i do 1000 jedinica),
vitamina D u obliku kapi tokom cele prve godine života.