Rast je jedno od osnovnih obilježja djeteta i kartakterističan je pokazatelj fiziologe i patologe toga uzrasta. Praćenje rasta će biti u isto vreme dobar pokazatelj zdravlja i bolesti djeteta.
Rast se definiše kao proces povećanja dimenzija tela u smislu uvećanja tjelesne visine i ukupne mase tela.
Rast je pod direktnim utjecajem brojnih faktora, a posebno su značajni sljedeći:
– genetski potencijal – krajnja dosegnuta visina u dobroj je korelaciji s visinom roditelja.
Najjednostavnija formula za određivanje krajnje dosegnute visine je artimetička sredina visine oba roditelja, od koje se za djevojčice oduzima 6,5 cm, a za dječake se na tu vrednost dodaje 6,5 cm. Međutim, dete može da prati centilnu krivu jednog roditelja,
– pol – muška djeca su na rođenju veća i teža od ženske, ali se razlika gubi do kraja prve godine, da bi u pubertetu muška djeca imala veći prirast u tjelesnoj visini i na kraju rasta veću konačnu visinu,
– sezonske varijace – brzina rasta je za najviše djece najveća u proljeće. Međutim, postoje djeca koja rastu postepeno celu godinu ili najviše izrastu u nekoj drugoj sezoni. Zato se mjerenje visine djece radi u intervalima ne kraćim od 6 mjeseci (osim dojenčadi), a najbolje je djecu mjeriti jednom godišnje u istom terminu radi što tačneg određivanja godišnje brzine rasta djece,
– rasa i ekološki uvjeti – dob sazrevanja i definitivna visina su specifični za pojedine etničke grupe. Primjer je nordijska populacija koja je u prosjeku viša nego mediteranska, te romska djeca koja su niže TV i TT od prosječne za dob,
– ishrana – hronično pothranjivanje osim smanjenja tjelesne mase smanjuje i brzinu rasta djeteta. Ekstremno pothranjivanje dojenčadi i male djece dovodi do smanjenja rasta mozga i obima glave. 60% djece u svetu živi u uvjetima neke od pothranjenosti – prehrambeni deficit proteina, vitamina, željeza joda,
– bolesti – brojne hronične bolesti pluća, srca, bubrega i krvi uzrok su niskog rasta djeteta. Ozdravljenje dovodi do djelimične ili potpune nadoknade rasta.
Nizak rast često ukaže na hroničnu bolest, te se prilikom dijagnostike uzroka niskog rasta radi screening i na najčešće hronične bolesti koje kompromitiraju rast,
– socioekonomski uvjeti života i psihološki poremećaji – deca bolje situiranih roditelja su viša i brže sazrevaju; konfliktne situace u porodici mogu uzrokovati tzv. psihosocijalno nizak rast,
– sekularni porast – označava prosečno povećanje visine i težine kroz vekove zbog općeg poboljšanja ishrane i uvjeta života.
Parametri za praćenje rasta su:
– telesna visina – kod djece mlađe od 2 godine mjeri se tjelesna dužina u horizontalnom položaju posebnim koritima s pomičnom letvicom za noge. Kod stare djece visina se mjeri u uspravnom položaju, poželjno uvek na istom statometru i od istog osoblja. Rezultati se zaokružuju na 0 i 0,5 cm,
– telesna težina – meri se vagom, najbolje elektronskom. Rezultat se zaokružuje na 0 ili 0,5 kg, a težine manje od 10 kg mogu se izraziti u gramima.
– obim glave – mjeri se mekanim metrom preko najveće okcipitofrontalne cir- kumference, značajan je parametar za praćenje do kraja treće godine života i indirektno ukazuje na rast mozga.
BRZINA RASTA je prirast visine u cm za godinu dana, najobjektivniji je parametar za procjenu poremećaja rasta.
Na osnovu serijskih mjerenja velikog broja djece odgovarajućeg spola i precizno određene dobi u godinama i mjesecima konstruirane su karte rasta s cen- tilnim krivuljama (prilozi) od 5 do 95 centila. Centili predstavljaju dozvoljeno odstupanje od 50. centilne krivulje (medijane) za +/- 2SD, tj. do 5. i 90. centile. Oko 10% sve zdrave djece pripada grupi ispod p 5 i iznad p 95.
Podaci dobiveni mjerenjem djeteta se unose u karte rasta vodeći računa o ta- čnoj dobi djeteta (navršene pune godine i puni mjeseci). Ako dete svojom visinom odstupa od datih centila, potrebno je ispitati uzrok njegovog niskog ili visokog rasta.
Smatra se da djeca s navršene 2 godine zauzimaju centilnu krivulju koju će pratiti do kraja rasta. Treba obratiti pažnju ako dođe do promjene centilne krivulje rasta u bilo kom pravcu.
Za procjenu zrelosti organizma koristi se tzv. koštana dob djeteta. Uradi se RTG snimak doručja leve šake, te se broj i veličina kostiju upoređuje sa serijom standardnih slika u odgovarajućim atlasima, ili se broj i veličina jezgara izražava u bodovima po TW 2 metodi. Ako koštana dob ne u skladu s hronološkom, treba ispitati uzrok takvog stanja.
Da li dete proporcionalno raste može se procenti mjerenjem gornjeg i donjeg segmenta (TV do simfize i od simfize nadolje), te se dobivene vrednosti upoređuju sa standardima. Od rođenja do završetka rasta sredina djeteta se pomjera od pupka do simfize. Tek u pubertetu ruke, noge i lice pokazuju ubrzanje u rastu i konačnom oblikovanju.
U svakodnevnoj praksi nam je često potreban podatak o tjelesnoj površini djeteta.
Ako znamo tjelesnu visinu i težinu djeteta, taj se podatak lako izračuna po formuli:
TP = V(TV x TM):3600.
Često se kod veoma visoke ili niske dece postavlja pitanje o definitivnoj visini. Kod dece dobi preko 6 godina, uz poznavanje visine roditelja, te visine, težine i koštane dobi djeteta, može se uz pomoć tablica s velikom tačnošću odrediti konačna visina.
Denticija je još jedan pokazatelj rasta i sazrevanja djeteta. Početak dentice je podložan velikim fiziološkim varijacijama. Obično mlečna denticija počinje s 5-9 mjeseci, a završava s 24-28 mjeseci. Druga denticija počinje sa 6-7 godina, a završava s 13 godina izbijanjen drugih molara. Treći molari izbijaju kasne.