REGENERACIJA
(engl. regeneration), proces zamenjivanja uništenih ćelija stvaranjem novih ćelija istog tipa,
procesom mejoze ili mitoze. R. je moguća samo iz tkiva iste klase, a zavisi od stepena diferencijacije
tkiva (složenost građe i funkcije), starosnog doba jedinke, prokrvljenosti itd. Što je viši stepen
diferencijacije, manji je kapacitet tkiva za diferencijaciju. U slučaju malog kapaciteta, tkivo biva
zamenjeno vezivnim ili glijalnim ožiljkom. Svakoga dana organizam čoveka normalno izgubi oko 1 –
2 % ćelija (npr., ćelije površine kože, ćelije sluznica, ćelije krvi) i one se normalno zamenjuju novostvorenim
ćelijama istog tipa procesom regeneracije. To je fiziološka regeneracija. Ako ćelije
organizma bivaju uništene nekim patološkim procesom, one takođe procesom regeneracije mogu da
budu nadoknađene odno-sno umesto njih stvaraju se nove ćelije istog tipa i to je patološka
regeneracija . Međutim, nemaju sve ćelije istu sposobnost da se regenerišu. Npr. ćelije
pločastoslojevitog epi-tela na površini kože, ćelije sluzokože raznih organa imaju jaku sposobnost za
regeneraciju. Ali, nažalost, postoje ćelije koje uopšte ne mogu da se regenerišu, to su nervne ćelije i
sr-čana mišićna vlakna. Ako patološki proces uništi deo srčanog mišića, npr. kod infarkta srčanog
mišića (v.infarkt) ili deo mozga, npr. kod infarkta mozga, obnavljanje tog ošte-ćenog tkiva neće se
ostvariti pomoću rege-neracije već pomoću organizacije (v. organizacija). Prema brzini i sposobnosti
regene-racije tkiva se mogu podeliti na: 1. tkiva sa visokom stopom regeneracije (gastrointestinalni
epitel, epidermis, hematopoezne ćelije, seminiferni epitel,…); 2. tkiva sa niskom stopom regeneracije
(parenhim jetre, bubreg, tiroidna žlezda, pljuvačna žlezda); neka od ovih tkiva mogu da povećaju svoj
kapacitet za regeneraciju u izmenjenim uslovima, npr. jetrin parenhim posle parcijalne hepatektomije
(tzv. uslovna regeneracija); 3. tkiva bez sposobnosti regeneracije (neuroni).