Resekcije tankog creva, ponekad ekstenzivne, vrše se zbog Crohnove bolesti, Lhemičnih bolesti creva, tumora, iradijacionog oštećenja, stranguliranih hemija ili volvulusa.

Etiopatogeneza. Resekcije tankog creva, ponekad ekstenzivne, vrše se zbog Crohnove bolesti, Lhemičnih bolesti creva, tumora, iradijacionog oštećenja, stranguliranih hemija ili volvulusa. Resekcije jejunuma, s očuvanjem ileuma, ne uzrokuju teže posledice j er su očuvani enterohepatična cirkulacija žučnih kiselina i ileocekalna valvula, koja usporava tranzit crevnog sadržaja i sprečava prelazak bakterija iz kolona.
Resekcije ileuma, do 100 cm, prati proliv izazvan žučnim kiselinama, što je razmatrano u prethodnom odeljku. Opsežnije resekcije ileuma praćene su steatorejom zbog preteranog gubljenja žučnih kiselina, koje jetrane može da nadoknadi. Prohv je obilan i rezultat je opsežne resekcije creva i sekretomog delovanja neapsorbovanih masnih kiselina u kolonu. Posledice resekcij e ileuma su i povećana učestalost holehtijaze (supersaturacija žuči holesterolom zbog nedostatka žučnih kiselina) i oksalatne urohtijaze (neapsorbovane masne kiseline vezuju kalcijum koji normalno vezuje oksalate i umanjuje njihovu apsorpciju).

 

Klinička slika. Opsežne resekcije tankog creva, posebno preko 200 cm, praćene su izraženim prolivom i gubitkom tečnosti i elektrolita. Često ih prati hipersekrecija želudačne kiseline, koja može da uzrokuje peptični ulkus i doprinosi težini prohva. Ova i faza traje 2 do 3 nedelje. UII fazi adaptacije, kada se prohv i malapsorpcija ublažavaju, i koja traje 12 do 24 meseca, osnovni problem je nutricija. U III fazi nema daljeg poboljšanja.

Lečenje. UI fazi primenjuju se parenteralna ishrana i nadoknada vode i elktrolita, antgonisti H2 receptora da smanje lučenje želudačne kiseline i antidijarealni agensi (npr. loperamid 2 mg, 3 do 4 puta na dan). U n fazi započinje se s enteralnom ishranom, osim kod bolesnika kod kojih je preostalo manje od 60 cm tankog creva tada je neophodna trajna totalna parenteralna nutricija. Ostali bolesnici mogu da u početku primaju elementamu dijetu (npr. Fresubin). Proliv pri prirodnoj ishrani može da se umanji na dijeti s malo masti (ispod 50 g/dan), bogatoj proteinima, uz eventualnu primenu preparata triglicerida srednjih lanaca (npr. Portagen). Oralna primena kalcijuma vrši prevenciju oksalatne urolitijaze. Tokom lečenja ovih bolesnika neophodna je nadoknada minerala (makro i mikroelementi) i vitamina, po potrebi parenteralna.